Page 82 - Rijeci_2015_web

Basic HTML Version

jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
riječi
77
nisam znao čemu služi ali
za ljetnih vrućina koje nisu dolazile niotkud
padao sam i puzao
usijan metal pod čelom topio mi je mozak, kosti, sve.
pedale su mi se maglile pod nogama i
nisam više mogao k njoj
na drugu stranu šangaja
iako sam za to imao žeton
nisam je mogao ljubiti i gledati
i zato sada slijep i sam idem u sečuan
da tamo umrem s pandama.
(Die, die my darling, 1990.)
TO LJETO
Još uvijek ne znam
kada započinje ljeto.
Ali,
znam
kako tada ne posvijetli tvoja kosa
i ne bole te ruke od pranje
svojih vlastitih usana.
Nije tvoje ime ono
što svakih pet sekundi izgovori more.
Nitko se tako ne zove.
Slobodno zamahni zlatnim veslom
u podnevnoj jari
ukradi nešto u butiqueu
dok slabost
i malaksanje
niz dugu
pustu ulicu
polako teturaju
do tvoga čela i želuca.
Baci opušak u plast sijena
tanker usidren u luci
neka ti prsti
slučajno ispuste žigicu
na benzinskoj crpki u predgrađu.
Ako voliš sunce,
ako voliš sunce.