Basic HTML Version
76
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
koju treba pretrčati
prije no ti
pomisliš na snijeg.
uzeli smo se
uzimamo se ustima.
geometri na granici
trbusima pritišću mijehove od trbuha
da se razgori modra vatra
u kojoj se kuhaju žigovi naše slobode.
stojim u redu
zavrćem lijevi rukav
i čekam da me na vrhu oblaka
poljubi jod.
večernja zvijezdo, spavaš li
probudi se i poljubi me i ti
u kuhinji sa satom od žive mahovine koja plače.
kome niz lice teče vrući proliveni asfalt
zbog koga čekamo
da se sa ceste uklone skele
i mi prođemo dalje?
jesmo li se to uistinu kasijele
ševili u ptičjem toplom smeću
u preneraženom lovorovom lišću
prve javne štamparije, na prvim stranicama ustava
rekao si
ne pokazuj
nikome ruke
cijeli se kolodvor rasprskava u novogodišnju enklavu
gust požudan punč
kaplje sa svakoga kućnog broja na ulici
ulica joj zato kaže
kada školjke plaču
ti piješ te prohladne suze.
OTIĆI ĆU U SEČUAN DA TAMO UMREM S PANDAMA
otići ću u sečuan.
svakoga jutra s nekim nepoznatim umorom na koži
probudi se sunce i odmah potom sruši u
žuto, u žuto, jantarno more.
otići ću u sečuan
leći u vlažan barut proljetne šume i tamo biti
tamo se skriti.
probudit ću se svakih 365 godina i gledati
kako mi paprat iz trbuha raste pravo gore k tebi, gore
o mao, mao
ti sada sjediš na visokome oblaku i
sipaš zlatnu rižu na sečuan.
rekao si mi da ću kad odrastem
biti nosač aviona!
tvoja je koža hladan porculan o koga
sam prislanjao svoje lice.
pod čelom mi je bila instalirana mala metalna pločica.