Basic HTML Version
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
33
Sela Mara na kemen-studencu
Sela Mara na kamen-studencu,
Svoje tajne otkrila je vencu.
Njoj dolazi jedno momče mlado:
„Maro, Maro, sunce ogrijano,
Hoćeš, Maro, da mi budeš ljuba,
Živet ćemo kao dva goluba?
Hoćeš, Maro, da mi budeš verna?
Grlit ću te rukama obema!“
„Hoću, dragi, kako ne bi tela,
Kad sam tebe od mala volela?“
Moram priznati da je ovaj antroponim nepoznat u etnonimu o kome govorim, što, kako nam pjesme (vidi i Usmene
lirske pjesme; priredio Stipe Botica, Matica hrvatska, Zagreb, 1996., pod: Noviji zapisi: od poc. XIX. st. do našeg
vremena, str. 122) govore, u nedavnoj prošlosti nije bio slučaj.
Ako hoćeš krasno cveće
Ako hoćeš krasno cveće,
Čekaj do u proleće!
Ako hoćeš mene mladu,
Dodi na livadu!
Aku hoćeš mene milu,
Dodi u vavliju (= avliju, dvorište)!
Kao što vidimo stih je većine lirskih pjesama deseterac ili osmerac i to parne fakture: 5+5 ili 4+4, ali imamo i fakture
tipa: 4+6, 3+5 i dr. Istodobno bih rekao da je više riječ o ženskoj poeziji, jer nam iznosi čuvstva i refleksije, a manje
junačkih čina, pa makar ju pjevali i muškarci. Kako vidimo, nisu sve lirske pjesme izbjegle preći u neke druge književne
oblike, pa tako imamo određenu mješavinu usmenoknjiževnih oblika, najčešce oblika usmenoknjiževne retorike,
ukalupljenu pomoću stihova i pomoću kakve-takve konciznosti.
Da je ljubljeni momak vrjedniji od srebra i zlata, govori nam naredna pjesma:
Vetar duva, gradina se ljulja
Vetar duva, gradina se ljulja,
U gradini tri devojke side,
Tri mi side tri venčića pletu,
Sve su plele, dok su se zanele.
Prvi venac za kiriju dale,
Drugoga su sebi zastavile
A treteg su niz vodu pustile,
Pa su redom tako govorile:
Prva veli: „ Za venac bi suvo zlato!“
Druga veli: „Za venac bi čisto srebro!“
Treta veli: „Za venac bi moje drago!“
Pa govori njima najmladija,
Najmladija, a i najludija:
„Ti ćeš svoje zlato satirati,
A ti tvoje srebro potrošiti,
A moj dragi te navek ostati!“
Prolazi momce kroz selo
Prolazi momce kroz selo,