Basic HTML Version
22
riječi
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
kljunom i za uzvrat dobivaju poneki poklon, većinom, hrane. Nisam zabilježio ni jedan usmenoknjiževni oblik koji bi
se ovom prilikom trebao izvoditi, jer posjetiteljima, cerbulje upućuju improvizirane zdravice.
U nedavnoj se prošlosti ovom prilikom izvodila zanimljiva scenska igra. Navodno, tada su (na pokladni utorak; kada
su se pekle palačinke i jela kobasica, a momci su znali i dosta popiti te lijepo i temeljito se provesti) momci lijepo
uređivali sebe, svoje konje i kočije, te ukrašavajući ih s cvijećem i pantljikma (pantlikama
74
), obilazili su sela. Bio je
običaj da u jednoj od kočija voze mladu i mladoženju, to jest dvojicu maskiranih momaka, simbolizirajući na taj način
vrhunac razonode i veselja; nakon čega će uslijediti zabran
75
.
Karaševski Hrvati imaju običaj slavenja svoga zaštitnika kuće, svoga patrona, za koga se vjeruje da štiti kuću i sve što
kući pripada, pa i njezine ukućane, od raznih nevolja i zlih sila. Običaj se zove slavenje, a slavljeni su ovi sveci: sv. Ivan
Krstitelj, sv. Jakob, sv. Janoš, sv. Juraj, sv. Luka, sv. Martin, sv. Nikola, sv. Marija Velika i Mala; sv. Petar i dr., ali nikako
ne! i sv. Sava. Na slavenje dolazi rodbina, susjedi i prijatelji, koji će ručati ili večerati61 s domaćinima. Prilikom ulaska
u kuću svaki gost biva dočekan od gazde s riječima: Dobri nim došli! , a ovaj nakon što je pozdravio sa: Pomoz Bog!,
na što se uzvraća s: Bog pomogal!, nastavlja: Nazdravlje vim vaš patron, sveti (onaj svetac kojega se slavi)! Daj Bože
da ga slavite za d(lgo i za mlogo u životu, sreći i zdravlju!, ispija gutljaj rakije i sjeda na svoje mjesto. Kao što vidimo
tipični oblik govorništva, zdravica, ne izostaje s nijednog naronog okupljanja, pa ni s ovoga. I ovdje se ovim konciznim
oblikom izriču želje, i to dobre, kućedomaćinu.
Neposredno prije posluživanja hrane u sobu ulaze dvoje mladih s upaljenom svijećom i izgovaraju: Hvaljen (Faljen)
Isus!, nakon čega se svi ustaju odgovarajući: Uvik faljen! To je trenutak da najstariji član obitelji ili neki spretniji gost
izusti zdravicu, nakon koje se upućuje molitva Bogu i poslužuje hrana. Danas sve traje oko dva i pol sata. Osnovna
je značajka slavenja da, osim odavanja časti i molitve svecu, patronu, zaštitniku kuće, omogući susret članova obitelji
i njihove bliske rodbine. To je prilika da ljudi izmijene iskustva, da se dogovore o nekim zajedničkim pothvatima, o
nečemu savjetuju, međusobno pomognu itd. Prilikom odlaska gostiju svakome se pripremi poklon, koji se sastoji od
hrane.
Od popriličnog broja zdravica koje se ovom prilikom izgovaraju, navodim ovu:
Naminjanje na slavenju
Do sada smo pili sideti, od sada ćemo piti baneti! Culi smo Faljen Isus!, da bude U vike faljen!
Ova prva čaša rakije da bude
(Ovu čašu da pijemo)
U ime gospodinu Bogu!
Sačuvaj nim, Bože, našu čeljad,
I našu maru,
I sve naše dobro
Od svakog jakoga zla.
Daj nim, Bože, stiž i moć,
Sve da nim se stigne i da nim se može.
Gdi se mi najuplašimo,
Obraduj ni, gospodine Bože,
Udeli nim sreću, život i zdravlje!
Ova druga čaša rakije da bude
Svetoj Blaženoj Divici Mariji, Majki Božjoj,
Da se smiluje,
Da nim bude braniteljica i pomoćnica
U svakoj nuždi i nevolji,
Da ni sačuva od svakoga zla.
Ova treća čaša rakije da bude
U ime svecu današnjemu
Patronu naše kuće - svetomu Mikoli,
Da nim sačuva našu čeljad,
74 Kurzivom ću ubuduče označavati kako se riječ izgovara u mjesnom govoru.
75 Post i zabrana svakoga veselja, razonode, igre...