Basic HTML Version
kritika/osvrt/prikaz
kritika/osvrt/prikaz
riječi
213
Natalija Miletić
Siniša Matasović:
Sisak se uspješno pretvara da
spava
Matica hrvatska Sisak, Sisak 2015.
U debitantskoj zbirci poezije „Sisak se uspješno pretvara da spava“ Siniša Matasović vodi nas jednostavnim, pitkim i
značenjima neopterećenim stihovima koji usprkos svojoj bazičnosti ostavljaju jak utisak osjećajnog, iskrenog. Zbirku
dijeli u tri ciklusa:
Odloptavanje, Pustopoljinama, Sisak se uspješno pretvara da spava
. U sva tri je zaljubljen. U prvoj u
ljubav, u drugoj u život, a u trećoj u grad. I ljubavi i gradu iznova daje šansu kroz svaki novi stih i ne dopušta razoča-
ranju ili pesimizmu da preuzmu glavnu riječ.
Atmosfera magle iz Siska, one melankolije koju poznaju samo oni koji žive uz rijeke, temeljna je nota zbirke i iz nje
kreću motivi i slike. Nesreću koju pjesnik u ljubavi doživljava ovdje je oproštena sporošću iz koje i izlaze sve te naše
male tuge koje na kraju i volimo. Pjesnički glas stoga ne smjera prema ogorčenosti, nego kroz to mirenje s onim što
jest slika jednu izrazito otvorenu i za pozitivu spremnu poeziju. Kada bi se motive pobrojavalo ne bi dobili utisak da
govorimo o vedrini, ali pjesnik nam jednostavno ne da da pobjegnemo u mrak.
Forma često fingira dijalog i razgovorno, koristi govor ceste, kafića, naizgled bježi od pjesničkog, ali tome je tako
zaista samo naizgled jer se istovremeno suptilno poigrava stihovima duboko uraslim u refleksivni dojam. Ta igra
školski je odrađena u pjesmi drugog ciklusa
Neke druge stvari
u kojoj vrlo umješno spaja žarulju, vino, samostan,
kesten, bicikl, lokomotivu.
Matasović slika po dvije, tri scene iz svakodnevice vlastitog doma, grada, trga, i zatim njihovu nekoherentnost spaja
kratkim, ali izrazito snažnim motivima čežnje i ljubavi te se u istom loncu kuhaju zima, devedesetogodišnja baba,
Andrzej Staisuk i ljubavno priznanje. Humor, najčešće crni, koristi protiv patetike i u njemu se skriva kada nas pri-
prema za veliku emociju.
U tim varijacijama dnevnih monotonija, smijeha i jakih ljubavnih crtica na tragu je poezije Sime Mraovića. Oba autora
ostavljaju dojam da se poeziju piše lako, iz rukava i bez puno promišljanja iako je svakom ozbiljnom čitatelju jasno da
tomu nije tako. Dok se Mraovićev lirski subjekt jednakom lakoćom obraća i svojim ljubljenima Matasovićev ipak
uzmiče, skriva se u događaju, iz prikrajka nabrzinu sipa po repliku dvije, i onda nestaje u šalici zelenog čaja ili susjedi-
noj roleti. Čak i kada se izravno obraća nekoj koju voli, vješto se skriva, emociju pušta, ali likom nestaje.
Sisak ove zbirke ogoljeno je i zagađeno mjesto, ali čine ga i čamac, Kupa, magla, ptice. Pjesnik osjeća i jedno i drugo
kao ono zbog čega se grad voli i stoga kaže „Sisak je govno od grada i u Sisku uopće nije loše,/ovisi kako na to gledaš
i/koliko je prijatelja sjelo s tobom na kavu pa ste naručili pivo.“
Urednik Davor Šalat naglašava kako je u tom ciklusu posvećenom gradu sažeto sve ono o čemu Matasović želi go-
voriti: „Besperspektivni život unutar besperspektivnog grada dojmljivo je ocrtan generacijskim druženjima s mahom
besciljnim ljudima, sisački gradski i prigradski krajolik zastrt je stalnim industrijskim zagađenjem, a noć i Kupa/Sava
izvori su mogućeg drugačijeg doživljavanja svijeta i života – kao smislenijeg, prirodnije i ljepšeg.“
Nakon čitanja imate dojam tog kvartovskog, kao da ste išli kupiti kruh, sreli znance, popričali o vremenu i upali
jednim uhom u raspravu o nogometnu lokalne standardne ekipe na zidiću. Taj jaki dojam da je riječ o nogometu,
a on se niti jednom ne spominje u zbirci, govori o njenom smještanju u svakodnevno, u ono što smo naučili zvati