Basic HTML Version
predstavljamovam
predstavljamovam
riječi
183
jesenje, žuta zgrada u pozadini, sjajni svjetionik, ledena katedrala. Razdaljina ju degradira i stvara pomisao o pisanju
pisama. Kad ono ne bi bilo toliko čudna, nedostatna, nenormalna radnja.
( ON )
14.KADAR: Odustaje od obaveza zapisanih na računu za struju. Bogat neimaštinom i odgodom niže zabavne situa-
cije netom izmišljene. Podsjeti ga papir na traženje riječi u staklenom zimskom vrtu.
( ONA )
15. KADAR: Ima vlastitu sobu. Ima ih nekoliko. Sve su njene, kao i sve kuće u kojima je bila. Zar ne bi bilo lijepo
nekoliko tjedana živjeti u hotelu?
( ON )
16. KADAR: Posadio je ružmarin u inat na njegov miris. Stoji ispred svog čina, i čeka da bude posramljen, da bude
kriv, da bude živ opet nekako.
( ONA )
17. KADAR: Odustaje od izlaska u svakodnevicu. Odustaje od šminkanja, od privlačnosti, od zanosa. Barem za sad.
( ON )
18. KADAR: Ustaje, sjeda, prošeta se, stane, stoji, upali televizor, ugasi. Sve to ponovi nekoliko puta koliko traje
čekanje noći.
( ONA )
19. KADAR.: Tajno vježba riječi koje imaju sunčev pečat, odlaže ih u kutijicu sa nepoznatim licima, probava kako joj
zvuči glas u vodi. Njemu bi pokazala sve da zna kako ostati prozirna, lagana i sjajna. Uzima bijeli papir i staro naliv
pero bez tinte.
( ON )
20. KADAR: Na sigurno mjesto spremi zalihu cigareta. Ležat će, pušit će, čitat će. Razmišljati kako je sigurno lijepo
pisati kad ti riječi ovako neobično zvone u unutrašnjosti, kako je lijepo biti mlad, moćan i strukturiran. Znati pisati
dok ti je tako stisnut dah. Opojno je preskočiti sjene i zamijeniti se sa čitateljem.
( ONA )
21. KADAR: Naslonjena je na ogradu balkona. Pali cigaretu i gleda u autobus pun vojnika. Svi su se nespretno do-
čekali na noge. Vjeruje da nijedan od njih nije bio progonjen horizontima, bježao opasnostima, vatrama, brodolo-
mima, potonućima. Pomisli kako bi bilo da siđe dole na ulicu i donese im ljestve. One u šupi, bez par nogica, zelene,
neupotrebljive.
( ON )
22. KADAR: Umjesto u auto sjeda na vlak. Odvest će ga u grad da kupi lakirane cipele. Ne zato što ih treba nego
jer ih nikad nije imao.
( ONA )
23. KADAR: Zvoni telefon. Javlja se nakon petog upornog pokušaja. Nitko se ne odaziva. Nije bio nitko. Ni disanje,
ni dah, ni krčanje, ni šum. Samo praznina, samo nestajuća linija, samo ništa. Koliko je puta ona nekome ostala tako
nijema.
( ON )
24. KADAR: Zaobilazi trgovine, ulazi u birtije. U jednoj naruči malo pivo, u drugoj popije tamno veliko, u trećoj
naruči duplu rakiju.
( ONA )
25.KADAR: Izlazi na ulicu. Vani je sve još više poraslo od jučer. I magla raste svakim korakom. Podsjeća ju na galebo-
ve zatočene u led. Prolazi kraj trgovaca, kraj prosjaka, kraj kolportera, pijanaca. Poneka se skitnica grije u tramvajima.
Prolazi preko mosta, preko ulice, zebre. Zamalo ju pokupi auto.
( ON )
26. KADAR: Uplaćuje tiket, improvizira pogotke, kladi se na sebe. Umjesto u izloge cipela, gleda u izloge turističkih