Basic HTML Version
182
riječi
predstavljamovam
predstavljamovam
Kristina Andlar Pešut
SINKRONICITET U 30 KADROVA
( ONA )
1.KADAR : Zjenice se uznemire pod zatvorenim kapcima. Još jedan tren, i gotovo je. Sanjala ga je . Iz dubine izranja
vrlo brzo i naglo, kao da je u pitanju nešto teško, nešto ružno, nešto loše,nešto sramotno. Kao da tamo, preko,
unutra, iza, duboko, daleko, nije upravo bila u savršeno namještenoj situaciji.
( ON )
2. KADAR: Duboko i sporo diše, ne trza se, ne meškolji se. S obzirom na topli zimski zrak, s obzirom na jutarnji
mrak, s obzirom na pomaknuti sat, s obzirom da ne sanja. Spava.
( ONA )
3. KADAR: . Zgužvanog i toplog lica, drži se za umivaonik, pokušava u ogledalu uhvatiti ono što je nepovratno po-
bjeglo. Sad se odraz izoštrava, sad se para brzih uzdisaja razmagljuje, sad primjećuje da joj je koža natopljena vlastitim
znojem. Gleda se.
( ON )
4. KADAR: Kava je već bila skuhana, kuća ugrijana, novine na stolu, plaća na računu, ptice na granama. S dva prsta
miče zavjesu, pogleda na ulicu,kiša je padala i prestala. Bosim nogama hoda po sobama, oslanja se dlanovima o zido-
ve, provjerava prisustvo svoje, nečije, bilo čije. Sam je.
( ONA )
5. KADAR: Kiša pada na pod kroz otvoren prozor. Tjera ju na ritual koji je zaboravila. Utrljava sezamovo ulje u kožu,
grubim potezima masira prste, šake, nadlaktice, brzo kruži oko ramena, prebacuje se na trbuh i tamo se zaustavlja.
Tamo je sporija, tamo je nježnija, tamo osluškuje, tamo je još toplo.
( ON )
6. KADAR: Dugo se promatra u ogledalu, odlučuje da bi se danas mogao obrijati, ali mu se sviđa kako se lice sakriva
u gustoći, u mekoći, u crnoći dugih dlaka. Zbog njih je jednom mjesečno neki drugi čovjek koji živi u planinama, koji
živi na morima, koji živi u dolinama.
( ONA )
7.KADAR: . Hladan tuš, vrući čaj, crne čarape, siva suknja, smeđe cipele. Opet je granična,opet se žuri, opet kasni
tamo gdje ne želi stići.
( ON )
8. KADAR: Ne želi se obući. Sjeda na rub kade, zažmiri i odlazi u Afriku jer je blizu Španjolska, odlazi u Aljasku jer
je blizu Kanada, odlazi jer se može vratiti svaki tren kad se ponovo pogleda u ogledalo. Gleda se.
( ONA )
9. KADAR : Kući se vraća kroz park. Sanjala ga je jednom. U njemu su je progonile zmije. Velike, crne, sluzave,
strelovite,prijeteće, sakrivene iza drveća Taj san je sanjala do kraja. Onuda se vraća jer više ne žuri, jer ju više ne boli,
jer nema vjetra ni kiše, ni djece u paviljonu, čak ni vjernika pred crkvom. Sama je.
( ON )
10. KADAR: Sjeda za stol, otvara novine,pročita horoskop jer to nikad ne radi, opeče vrh jezika kavom. Opsuje.
( ONA )
11. KADAR: Otvorila je širom sve prozore da kroz njih prođe vrijeme. Da upadne zvijezda, da zaluta ptica. Nije ih
nahranila jutros.
( ON )
12. KADAR.: Čita knjigu o utopijama, revolucijama, buntovnicima, prošlom stoljeću. Čita ju naglas i naočigled zasjaji.
Nemir koji osjeća podsjeti ga na cipele flamenko plesačice.
( ONA )
13. KADAR: Pali radio. Namješta antenu. Ne sviđaju joj se glasovi, ne sviđa joj se pjesma, sviđa joj se sunce koje nije