Basic HTML Version
148
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
o kćeri idi iz takvog života
ne čekaj poziv
ne šalji sms
ne provjeravaj mail
ne zovi na kraju dana
i ranom zorom
jer ne možeš spavati
ljubi ovo proljetno nebo
bijele oblake koji te vide
udahni miris hrastove kore
čuj šapat lista na vjetru u šumi
osluhni jastrebov tihi šum
pomiluj mačku koja prede
mali crni pas
potomak ličkog vuka pokazat će ti put
i vatru u daljini
potok žubori
topi se snijeg
bujica nosi zaostalo lišće od jeseni
orao nadlijeće
i dva
i tri
i pet
leti iznad svih
jer ljubav ne možeš izgubiti ona je u tebi to već znaš
Brižna
brinula se o tebi
ponekad ti kuhala al’ češće samo prala
kad trebaš putovati
pratila je vremenske prognoze
zimi se brinula zbog poledice
kada snijeg još nije pao
ljeti se brinula zbog požara
jer čula je vijesti
zbog kolone ispred tunela
zbog vrućine
zbog bure
zbog juga
hoćeš li isploviti
hoćeš li poletjeti
ili prebrzo voziti
hoćeš li previše popiti
i s nekim se opet posvađati
možda i prevrnuti stol
jer ona brine o tvojoj naravi