Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija riječi
147
a sada je zima
i imao si pravo
ljubav je povezana s bolom
Vilinska kosa
sedamnaest propuštenih poziva
samo jedan broj
sedamnaest propuštenih poziva
tvoj broj
i svaki je tvoj poziv oštar nož zaboden u srce
jer samo se želiš javiti
vidjeti me ne možeš
sada zjapi otvorena rana
ranjena grlica sletjela mi je pod noge
osamnaestog poziva neće biti
negdje u daljini tužni zvuk plač
mačji uporni mijauk
vrana koja se raskrilila među visokim borovima
snažni fijuk lepet
tupim škarama odsijecaš moju kosu dok mjesec je pun
i pitaš me kakav je to ritual
smijem se
raskošan bor natkriljuje nas granama
kosu će odnijeti more ili neće
pramenovi će se zaustaviti na oblim stijenama
kao grudima
zaplest će se o borove iglice
zaplesati vilinski ples
na otoku neolitske boginje
gdje su ljudi davno živjeli sretno
Ljubavnice
bila sam druga
i treća
i peta
a ti jedan jedini
svakoj od nas
moja baka je bila ljubavnica
moja mama je bila ljubavnica
moja kći je ljubavnica
neudane i vječno same
ljubiti smo znale predano i strasno
u trenucima
sve ostalo bilo je čekanje