Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija riječi
121
i organima reda.
Tako bi znači glasio moj govor
dok bismo salutirali crvenom grudnjaku što se vijori okačen
o ideološki neutralan
bijeli štrik za veš.
Samo me strah da bi u tom slučaju
stijeg novostečene
nevinosti završio spušten na pola,
nadohvat lokalnim
kradljivcima što žale
za državom
u kojoj se moglo
ukrasti.
RAZLOG BUNTOVNIŠTVU
Žrtvovati svu preostalu kreativnost
za kaos koji se neće dogoditi, ne na ovim lenijama,
ne u ovom međurječju, ovoj močvari,
imalo bi smisla
tek kada bi uzavrela patetika namamila u krevet kakvu
posthipijevsku kokoš
dok još imam gdje spavati, jesti, periodično i jebati.
Tada bi to bio potez taktičkoga genija,
to da kraj dočekam sjajno raspoložen, kao da potom
slijedi dugo priželjkivani put u New York,
a ne san omeđen kartonskom kutijom
na uglu Hebrangove i Kolodvorske
gdje egzistencija pod vedrim nebom, izazivajući
probavne smetnje,
uspješno eliminira
seksualno stimulirajuću potrebu
za pobunom.
NEŠTO KAO HUMOR
Doveden pred gotov čin nisam mogao drugo već pogledati ih u sam
epicentar prijezira te mirno
saslušati pitanje:
Što ustvari hoćeš?
Što, ustvari, hoću?
Posao i dalje imam, u Privlaci koja je kroz desetljeće
forsirane
identifikacije postala manje tuđa
nego Vinkovci što zaudaraju
po lažnim građanskim inicijativama i neuvjerljivom
prkosu namijenjenom
isključivo internoj uporabi.
Vozim se autom naslijeđenim od ljudi
koji su me za dvadeset i peti
rođendan prestali odgajati
tiho pretpostavivši
da ću skončati kao propalica.
Džeparac mi je katkad dovoljan za subotnji izlazak u Čvor,
bistro s najboljom kuhinjom po cijeni
od tridesetak kuna.