Basic HTML Version
122
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
Sa ženama, pak, i dalje komuniciram
(premda ih mrzim recipročno,
dakle nepodnošljivo).
S dečkima periodično pijem
razgovarajući o kovalentnim vezama
hrabrosti i sutrašnjice.
Što ustvari hoću?
Da nazovem malu Luciju kojoj su nedavno izrasle sasvim pristojne
sise i da joj priopćim
kako od svih žena
jedino nju
mogu ne mrziti?
Usput bih joj poklonio svoju drugu knjigu u kojoj sam njezine sestre
slavio posve deskriptivno - kao Sunčev disk
pod kojim se pernato
Nebo doimalo kao razuzdana Glorija.
Ona se čujem naoružava citatima dajući do znanja
da ju zanima umjetnost, ona je vrlo lijepa
i te dvije neporecivosti
uspješno povezuje
ljetnom haljinom što pristaje nedavno
izraslim sisama,
brzopoteznom
paru duguljastih nogu odnosno
smežuranim dlačicama
pod pazuhom što nikako
da završe tragom
presiječenog oka
potvrđujući opipljivu
uzajamnost
ljepote i pribora
za klanje.
AUTOPORTRET S MNOGO NJIH
Uz njih se i moj odraz doima mlađim.
Umjereno ružičasta koža, gotovo simetrično smijanje,
uredno počešljan, u samoj sredini,
stisnut o njihove fancy figurice
kojima vladari posthumlja krate vječnost igrajući šah.
Iza nas nazire se groblje:
kasna jesen pročišćena filterom za kavu, orbitalna
stanica u službi sjajno raspoložene
nebeske namiguše, odložene grablje
i ostarjeli mačor što si je pronašao
ležaj u skupljenom lišću.
Nestrpljivo iščekujemo fotografski hitac
kako bismo kao provjereni saveznici prošlosti
postali nepokolebljivi (samim tim nepobjedivi)
pred nadolazećim zlikovcima
na kojima dizajneri spleta okolnosti
rade danonoćno.
AUTOPORTRET S TIKOVIMA
To mi je odmalena i zato sam siguran kako nikada ne bih bio