Basic HTML Version
44
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Goran Galić
FLANERIZAM U
FELJTONIMA A. G.
MATOŠA
Motivifiguruflanera–urbanogašetačačudima
modernogvelegrada–uhrvatskuknjiževnostnaprijelazu
19. u 20. stoljeće uvodi AntunGustavMatoš (Tovarnik,
1873.–Zagreb,1914.),prvi inajvećinašflanerist.Nakon
što je odbio postati “pasji dentist i pileći bakteriolog” i
dezertirao iz vojske, Matoš 1894. napušta domovinu i
započinjesvojuprvuflanerističkufazu.Nakonboravkau
BeograduiŽenevi,gdjejedočekaoatentatnakraljicuEliz-
abetu,alineikraljevopomilovanje,književnik1899.stiže
uPariz,ukojemboravipetgodinaipišeponajboljesvoje
noveleCamao,CvijetsaraskršćaiSamotnanoć, snažno
natopljene flanerističkommotivikom i atmosferom. U
nizupublicističkihnapisa,objavljenihudomaćojperiodi-
ci,Matošocrtavaliceinaličježivotavelegrada,kojiusim-
boluEiffelovatornjautjelovljujenajvišidosegonodobna
tehnološkogaiduhovnogarazvoja.Životpariškihbule-
vara i trgova, ali i sirotinjskihčetvrti, književnik jeopisao
ubrojnimfeljtonima,tipičnoflanerističkojvrstikojaspaja
književnost i novinstvno, među ostalima i u čuvenim
Dojmovima s pariške izložbe što ih je kao izvjestitelj
tijekomprijelomne1900.slaozagrebačkomuHrvatskom
pravu.Udrugojflanerističkojfazi,nakonkonačnapovrat-
ka uHrvatsku1908, Matoš proširujepojamestetskoga
lutalaštvagradskimitinereromnaunutarnjaputovanja
krajolicimaduše i stvarnaputovanjahrvatskimkrajevi-
ma. Matoševa lutanja domaćimpejzažima Samobora,
Lobora,SušakaiRijeke,kakoističeDubravkaOraić-Tolić,
tada postaju “ishodištem njegovih imaginacija nacije,
temeljenihnaekologijiipravaškojideologiji”(Oraić-Tolić
2005: 103).
Uz stotu obljetnicu pjesnikove smrti (2013.), i
Matošev140.rođendan(2014.),radobrađujeproblema-
tikuflanerizmauknjiževnikovimfeljtonima, kojiprema
AleksandruFlakeru“bezobziranavrijednosti pripisane
Matoševupjesništvu,zauzimajusredišnjemjestounutar
stvaranja središnje osobe hrvatske moderne” (Flaker
1986: 46). Prvi diopredstavljakoncept i teorijuflaneriz-
ma u osnovnim crtama, a drugi njegovu realizaciju na
odabranimprimjerimaiznedovoljnoistraženepjesnikove
feljtonistike.
Pojam flanera
Razvojmodernihgradovatijekomdrugepolov-
ice 19. stoljeća u književnosti se odrazio čitavimnizom
novihtemaimotiva.Pojmoviflaneraiflanerizma(fr.flâ-
neur = šetač) u tom smislu vežu se uz motiv grada u
književnosti i uz pjesnika Charlesa Baudelairea, autora
kapitalnih Cvjetova zla (1857.) i u cijelosti flanerističke
zbirke pjesama u prozi Spleen Pariza (1869.), kojom je
etabliraonovuknjiževnuvrstu.Uleksikografskomsmis-
lu flanera označavamo kao besciljna šetača, skitnicu,
tumarala, lutalicu,dangubuilidokoličara, čija jeključna
aktivnost - šetanje.
Prvitragoviterminavodedoanonimnapamfleta
iz 1806., gdje se stanoviti M. Bon-Homme predstavlja
kaoflaner.Već1808.pojamjeprisutanujednompopu-
larnomleksikonu,dodušeupogrdnomsmislu„lijenčine,
besposličara,čovjekakojipatiodnesnosnedosade“,dok
oko 1830. vlada prava poplava pozitivnih tumačenja
lika i njegove aktivnosti (usp. Oraić-Tolić 2005: 98-9) U
Fiziologijibrakaiz1829.oflaniranjukaoouživanjui“gas-
tronomijioka”, ronjenjupogledomdodnatisućeživota
piše Honore de Balzac, dodajući da nema divnijega i
ugodnijeganačinaživotaodlutanjaParizom.Balzacraz-
likujeobičnaflanerakaopasivnapromatračagradaiflane-
ra-umjetnika, erudita koji kultivira znanost i impresiju.
Pravuapologijudokonušetačupariškimulicama
napisaoje1841.pisacipublicistLouisHuartuPsihologiji
flaneura, opisujući Grad Svjetlosti idealnim mjestom
zaflaniranje, aflaneranajsretnijimčovjekomna svijetu
(usp. Nemec 2010: 75-6). Gradski šetač prikazan je kao
hodajućaurbanaenciklopedijakojapoznajesvakuulicu
i dućan u Parizu: on je moderni pustolov u potrazi za
doživljajem i razonodom.