Basic HTML Version
134 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
rukamaraspirujevatru.Zastaojenasreddvorištainijesemicao,opčinjencrvenkastimsjajemvatreipucketanjemdrva.
Tkoznakolikojedugotakostajaoikolikojevremenaprošlodosljedećegtrenutkakojimusezauvijekusjekaoupamćenje:
nježnopovlačenjecrnih,suncemopaljenihstaričinihprstijuprekonjegovačelaisrdačnonasmiješenolicenadnjim.Duboke
modreočipuneiskonskemudrosti,sveznajuisverazumiju...Idanas,kadteženevišenema,činimusedaizanjenijeostala
praznina.Kaodajedijelomnastavilaživjetiurazgranatimhrastovimairaspuklimsuhozidima,paiunjemu.Bilojedovoljno
samodapomislinanju,bilogdjeibilokada,iodmahbiosjetiokakogaprožimaosjećajispunjenostiipomirenostisasvime,
kako dolazi u stanje kada je spreman učiniti sve, sve same plemenite i lijepe stvari, nikakvo zlo.
Sadagameđutim,moždaprviputuživotu,sjećanjenanjuneumiruje.Naprotiv.Budimudrugedavneuspomene
i ispunjavaganekomtugom,pomiješanomsbespomoćnimbijesom.NedaoBogdaopetizgubikontrolukaopredpri-
jateljem!Nebisitomogaooprostiti.Uvrijediti ljudekojevolišnijeopasnojerobičnoionitebevoleipoznajuipomnogo
čemudrugom, ali ispastigadprednepoznatimprava jemuka.Osimštomutakouništišvjeruuljude, i samunjegovim
očima ispadnešgorinegoštojesi.Nijesi smiodopustitidarazočaraovogamomka.Zatoneskidasmiješaksusana i šali
se,činimuseuspješnijeislobodnijenegomaloprijesasvojimdruštvom.Vratilamusedosjetljivost.Inaposljetkumomka
uspijevanagovoritida jednuplavudjevojkuzamoli zaples.Asamsedižei krećeprema izlazu,daudahnemalosvježeg
zraka,daseodmoriodbuke.Primijetiojekakogajekrajičkomokapogledaladokjeizlazio,slučajnovjerojatno.Nebivaljalo
da je drugačije.
Stojidoogradedvorištasčašomrakijeuruci ipromatraulicu.Pjesmaseiovdječuje,aliprigušeno, kaodadolazi
negdjeizpodzemlja.Jedansakupljačbocapremećepokontejneru.Inačenigdjenikoga.Pokušavasreditimisli,donijetineku
odluku,jerjasnomujekakosemučiidatakodaljenemože.Nonijedovoljnosabran,dovoljnomiran,aisakupljačnikako
dasemakne.Premećeipremeće.Anjegakaonevidi.Jakvisokmuškaracrazbarušenekoseudugomkaputu.Nemožebiti
star.Dajemukojihčetrdesetak-pedesetakgodina.Moradamujelicemrko,damrzisveokosebe.Mogaobisekladitiuto.
Grozničavopratisvakinjegovpokret.Samonekaseusudineštomudobaciti,krivogapogledati!Vidjetćeskimimaposla!
I tadamu ispadnečaša iz ruke i razbijesenaasfaltuuz tresak. Sakupljač seokrene, i usjajunoćne lampepokažegrubo
izbrazdanolice,bradato,skitničkipronicljivo.Ništanijerekao,samogajegledao.Nekolikotrenutakatakostajalisujedan
nasuprot drugome, mrki, šutljivi, puni svojihmisli, spremni na sve. I tko zna štobi se dogodiloda se odnekud iz sjene
nijepojavilavelikacrnamačkaizastalatočnoizmeđunjih.Skupilase,napelasvemišiće, i spremnanaskokmicalasamo
razrogačenimočima, okrećući ihčaspremanjemučaspremasakupljaču, kaodasečudi odakle imtolikotežineutako
veselojnoći.Ipripogledunatuspretnuzvjerkuodjednomsvogteretaunjemunestane.«Zarjetodovoljno,strahnevine
životinje,akojeuopćeito?Zarjetosveštomijetrebalo?»,zastidisesamsebe,noopetmujemionenadaniosjećajslobode
kojigajeobuzeo.Postajeeuforičan.Kimnesakupljačunegledajućihoćelimuuzvratiti,iopsujemačkuveselo,oddragosti.
Aondaseokrene i laganimkorakomuputi natragmeđusvoje. Ispričat ćeseprijatelju, izgrliti sasvima.Nekasvi videda
nikome ništa ne zamjera, da svima sve oprašta.