Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
135
Luka Vukušić
FARSA
Darkojezamišljen,napetodnekeneodređenemukekojamunijedopuštaladaseičemupotpunoposveti,dase
umiri,prevrtaohrpupapirapredsobom,svakičaspogledavajućinasatiuvijekseiznovačudećikakomuvrijemesporo
prolazi.Savsestresaoodsnažnogkucanjanavratima.Nijestigaonipogađatitkobitomogaobiti,ausobujevećstupio
profesor Ebert.
«Dobar dan! Jel Ivica ovdje? Zovemga već tri dana pa se ne javlja.»
«Na godišnjem je do dvadesetog.»
«Ufff! Što sad raditi?»
Glas mu je jak, zvoni. Valjda jer stalno govori. Čini se da toliko uživa u njemu da ne želi ni sekunde dopustiti
tišinu. Postavlja pitanja i uglavnomuopće ne čeka na odgovore, već ih ili samdaje ili dodaje još novih pitanja.
«Da,mogaosamsiimisliti.Takobivakadseprevišepouzdajeteudogovore.Vivjerojatnoneznateštoćesadbiti
smojimradom?Akakobistei znali?Da.ZatridanaputujemuStuttgartgdjesammislioprijateljimapokazati rad, i što
sada raditi? Da udijelim fotokopije?»
«Pa...», počeojeDarkoiodmahzastao, jerga jeprofesorprostrijeliopogledom. Kaodamujegovorio: «Dečko,
sadajagovorim,atišutiislušaj.Akosipametan,pamtijerjasamvelikčovjekinemasvatkosrećuslušatime.»Podigaoje
glastakodaječitavdiozgradeodjekivao:«Božemili!Dođemidasvestavimunovine.Kakvaneodgovornost!Dogovorili
smosve,datum,vrijeme,mjesto. Iopetništa.Tražisered,pravila,akako ćrredabitikadganitkonepoštuje...Evo,vidjeli
steprekjučerizbornovakauZavodu.Izabranojedesetnovihljudi.Asadvasjapitampokojimkriterijima?...Razumijete
li,pokojim?Jelimoj sinunutra?Ne.Toštojefakultetzavršiosnajboljimmogućimuspjehom, štojenapisaojedanaest
izvornih znanstvenih radova, tonikoga ne zanima. A znate li vi što znači napisati izvorni znanstveni rad? Jedan, a ne
jedanaest? Razumijete, je-da-na-est!»
Malo je zastao, uzdahnuo, pa nastaviomirnijim tonom, kao glumac:
«Ne daj Bože da samogorčen. Na kraju krajevameni uopće nije stalo do njih, do te farse.»
Šeće po sobi gore - dolje, namršten.
«Farsa,zaista.Jednafarsa...Aliznatekoji jekriterijpresudan?Iskustvousličnomposlu.Sadmiviobjasniteštoto
znači! Za Bogamiloga!»
I kao što je naglo došao, tako je i otišao:
«Recite Ivici da sambio ovdje i da samduboko razočaran.»
Odjednomsesveučinilotihimiblagim.Kaodasusvestvariusobi,drvenistolovi,ormari,lampe,dobilinekakvu
mučeničkuauru.Ionisuslušalignjevnimonologinisusenitrenapobunili.Ustaojeinačinioparkorakapremaprozoru.
Jablanisesavijajunavjetru.Osjećaosečudno,kaodajeneštozaboravio.Neodređenaprazninauglavi.Dovijaosemalo
nebi li sesjetioštobi tomoglobiti, aondashvati:nestalojeonenapetosti kojagajemučila, kaodajujeprofesorEbert
ukrao i odnio sa sobom.