Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
119
Ona: Retro, dragi, retro!Modnoosviješten izrazzaovakvekao ja!No, kadsmovećkodtoga, zar samjasretna
ovakva?Većdanimavapimzanekimstilistom.ModnimGuruomilibaremMačkom.Mislišdajebilolakonaćiovakvu
haljinu? I jedva sam si pripasala ove cipele. A svi misle da idemu Samobor na karneval. Ti i tvojamašta! Toulouse-
Lautrec i njegove plesačice! Ali, dobro je, baremnisam francuska sobarica, mogla sam i tako završiti.
On: E, dragamoja, daleko si ti od Lautreca! Takve ne hodaju po placu. Takve nose u sebi ugođaj, boje, duh i
slike Pariza…
Ona:Baš!SlikePariza!MoždasamsetrebalapojavituoblikuEiffelovogtornja?IlikaoonatugaljivaMonaLisa?
Anisi li ti potajnosanjao jednute istu, putenu, prpošnu, punuživota i jošk tomenedostižnu, femme fatalesLautre-
covaplatna?Kojućešosvajatidanima,kojućešpratitinoćima? Apomogućnostidaznadeikuhati. Idavolinogomet.
I Hladno pivo. Čak i Milu Kekina.
Uostalom, neki dan o tome si pričao svojemnajboljemprijatelju.
On: Jesam, nakon šeste pive. To se ne računa!
Ona:Tomisliš ti, ali ne i tvojaPodsvijest. Upijanstvu, bunilu ili snuona sebudi i tiho rekne -Neka igrepočnu!
Kakvih tu priča bude, samo da znaš! Boljih nego u Cinestaru. No, sad, kad si me već prizvao…
On: Ja da sam te prizvao? Ma kada?
Ona: Onog lijepog dana u onoj kavani. Dok si čekao još jednu u nizu. I nisi bio sretan, ne, ne!
On: Baš sambio kul!
Ona:Živiosipoinerciji,dragimoj,beztrudai žara.Sveti jebilotu,nadohvat ruke.Posao,prijatelji, žene.Sveje
bilepredvidljivo.Eeasygoing, takosigovorio.Atogdanabioti je,kakseonotuveli–punkufer! I jednogsičasadoista
ISKRENOpoželioneštodrugo.Nekogdrugačijeg.Nekogtkoćetedirnuti.Zavesti.Rasplakati.Sorry,željatijebilajaka,
a zvijezde sklone. To se dogodi možda jednomu životu. I ne svakome!
On: Ma što je ovo? Neki SF?
Ona:Čudasumoguća, tosivaljdačuo,baremnareklami. Idogađajusepovremeno.Svi ihpriželjkuju,akadse
dogode, onda su u bedu - jesam li to dobro rekla? Tek učimovaj zagrebački sleng…
On: A ti, ti si neko nadzemaljsko biće? Neka, kao, vještica? Coprnica?
Ona: A ne! Ja sam ti – Čarobnica!
On: Ma nemoj? A odakle si, iz kojeg kvarta? Brijemda si negdje blizuVrapča…
Ona: Dragi moj, na čitavompodručju jugoistočne Europe iliti zapadnog Balkana, sve ti čarobnice dolaze iz
jednog jedinogmjesta - s KLEKA!
On: A tamo vas ima - više?
Ona: To je već poslovna tajna. Ne odajembrojeve ni imena, pitaj me nešto drugo.
On: Kako se zoveš?
Ona: Kakome zoveš?
On: A, tako! Pa dobro, kad sam te već izmislio i prizvao, kako ti kažeš, onda te se na isti način valjdamogu i
riješiti, ne?
Ona:Možeš.Alisamonadvanačina.Naprimjer,ukolikopronađešsvoj idealustvarnomsvijetuinebudešme
više zamišljao. Ali, to je doista rijetko.
On: Misliš? Ili imaš iskustva?
Ona:O,da,itekako!Većinaljudiproživijedanživot,sanjajućinekidrugi.Sjednomosobom,zamišljajućidrugu.
Ne bi vjerovao koliko samputa odigrala ulogu zamišljenog ideala.
On: Znači, bila si... I drugi su te zvali?
Ona:Bezljubomore,molim!Posaojeposao.Ajasvojradimvrloprofesionalno,napredujemčak!Napragusam
magisterija na temu ideala. A ovaj praktični dio poslužit će mi i kao istraživanje za budući doktorat.
On. A i to imate? Tamo na Kleku?
Ona. A, ne. Tamo se školujemo samo do mature, a onda se raziđemo po svijetu. Veći centri imaju svoje
fakultete.Jasam,recimo,diplomiralauGrčkoj,kodčarobniceimenomKirka.OnajekćergrčkogbogasuncaHeliosai
živi na svomusamljenomotoku.
On: A doktorirat ćeš – kod svetog Petra?
Ona: Ti tomene zezaš?
On: Ma, neee. Ja to ozbiljno.