Basic HTML Version
118 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
Slika 2.
On:Možda jaovo ipak sanjam. Ali evome, tusamkodkatedrale. Kakomi jekvarnospustilaonuceduljicu i –
odletjela?ZakleobihsedanijedodirivalazemljudokjeplahutalapremaJelačićplacu.Ujednomtrenutku-nestalaje!
Zar zauvijek? Ostavila je ružu. Tada samodlučio!
Ona: Malo sambila poletjela dok samhodala. Zaboravila samse, a i cipele sume žuljale. Čimsamzamakla
zaugao,poskočilasamuvis. Svesamgolubovepoplašila. Lebdjelasamondatihosvedokatedrale. Šćućurilasamse
međutornjevima.Tujevećplandovaodosadnivjetaripokvariomi frizuru.Aligle,vidimdajevećdolje.Dačekaidaje
nervozan. I da mu kosa više nije tako gusta.
On:Gotovosesusesudarile,njihdvije.Onakojusamčekaoelegantnojeprilazila.Takveznajuhodati. Lijepa,
visoka,mršava.Brineosebi.Svemojebilesutakve…Da, takve,svakidašnje.Predvidljive.Gotovoklonirane.Punihje
grad. Ni sâmne znamkako sam joj utekao u zadnji čas. Ali, kladimse dame vidjela kako zamičemuTeslinu. I još s
onom ružom!
Ona: Kakoje lakozatravitimuške!Biti imnadomakruke,pauzmaći.Malosesnjima loviti,maloimseskrivati.
Toliko se vole igrati, vječita sudjeca. Kako toove zemaljske ženene razumiju? Ah, većmehvata vrtoglavicaodove
visine! I ovih anđela koji migolje oko tornja i zagledajumi podvezice. Moramdalje!
On: Kad bih ovo nekome pričao... Hvala Bogu da nitko ne zna! Idem!
Hoću li baciti ovu ružu?
Slika 3.
On: Zakleo bih se da sam je opet vidio. Danas, dok sam brzao preko Dolca. Izgledala je kao prodavačica
ljubičica.Okrenuhsedaćupobjeći,alineštomevuklonatrag.Kakolimesamoprošetalajučer!Krenuosampremanjoj,
ali nisamjemogaosustići. Na trenutakbihugledaošešir, ili okrajaknjezinehaljine. Brzaosam, sudaraoses ljudima,
čaksezavukohpodštandovetražećijemeđucelerom,mrkvomipaprikama.Kumicamesablažnjivogledala-Gospon
su ponoreli? Posramljen, krenuo sam kući. Cijelimputemudisao sammiris. Miris ljubičica.
Ona: Tražila samplave potočnice, a podvalili mi ljubičice. Vi ste iz one serije, pitalame prodavačica cvijeća,
zirkajućiumojecipele.OniRatkajevi,furtihsnimajutudauokolo…TamanseokitihcvijećemkadodnekudpojaviseOn.
Malojetudaludovao,pasenakoncunegdjetužanizgubio.Neka,neka,maločežnjenijenaodmet.Dobrojezapriču.
Hm, kako li je ono rekla? Ratkajevi? Morampogledat na Internetu.
On: Mislimdami nije dobro. Mislimda ću na bolovanje. Tko li je ona? I postoji li uopće? I tko sam to ja kad
ganjamtakveutvarepogradu.Ikadmesvetoskupatolikozamantalo.Bože,pajaimampriviđenja!Svejetoodstresa.
Ali, sanjao sam je noćas, to nije mala stvar…
Ona: Znam. Pohodila samga u snu. Tek toliko da održavam žar.
On: Ovako je izgledala… (rukama oblikuje ženu)
Ona: Nacrtaome? Baš slatko!
On: Kao da sam je već negdje ranije vidio…
Ona: Prenoćit ću noćas na njegovombalkonu.
Slika 4.
Ona:Togjutradremuckalasamnanjegovomuzglavlju,vrebajućinjegovesnove.Zaspaojezdvojantekuzoru,
soblogomnaglavi,uvjerenda imagroznicu.Usput sammislimabojilazidove.Žuta, crvena?Kolikoposlaovdje! Fali
vedrineutomstanu.Ondasamsedokopala Interneta. Pročitalasamvijesti i svunjegovupoštu. Bilabihmuskuhala
kavu, ali nisamznala s aparatompa samga škakljalaponožnimprstima, jermi jevećbilodosadno. Kad jekonačno
progledao, namjestila sammoj najljepši pogled. Onako skosa. A on je ciknuo od užasa!
On: O, užasa! Tko si ti? Je si li stvarna, ili sanjam?
Ona: I jedno i drugo. Ja sam žena tvojih snova.
On: Ti? Mojih? TAKVA?
Ona: Pa ti si me zamislio. TAKVU!
On: Ja? Nikada. Nisi moj tip, tako staromodna.