Basic HTML Version
92 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
Anela Borčić
GOSPA GUSARICA
Jo son Goja, srilnjo ćer Ivana Strisojevića ca su ga zvoli Zandemilo. Bila son divnja kad su nos napali gusori. Imala
som petnaste godišć, ma se spominjen svega ka da se juceri dogodilo, jer je destin od mene itil da gledon njegovima ocima
i da mu buden ruka pomoćnica. Zato se puno puti sitin noći kad su nos debotu svih pobili, a još se češći sitim jutra na
Silvestrovo, kad son, u more pol crikvu, nošla nju, našu Guspu Kosaricu!
Nakon gusarskog pohoda u mene se uvukao osjećaj da su mi ukrali dušu. Kao da su je čudnim slijedom
događaja uspjeli izvući iz tijela zajedno sa zlatom, crkvenom srebrninom i slikom Gospe iz crkve svete Marije na Žalu.
Ni naše mjesto nakon njih nije bilo isto, ni ono nije moglo pronaći dušu, pa je žalovalo sa staricama koje su mu u
beskraj pričale o mrtvim ljudima i mrtvim kućama. Dugo smo svi bili u bijeloj kugli tjeskobe, strahujući da će se gusari
noću vratiti. Otok nam je tako postao samrtni zagrljaj. Bila nam je potrebna nada, tražili smo zrnca ufanja, a najviše
znak da nismo sami. Za divno čudo, ja sam dobila taj znak jednog hladnog jutra, koji mi je promijenio život.
- Goja, hod, movi se! Gojaa… Ma di si ti, ji ti mene cuješ?
Majčin glas je odzvanjao u noći i odbijao se o kamene zidove dvora. U praznom trbuhu kuće bubrio je poput
tijesta lumlija koje su kisnule kraj komina, a zatim nestajao. Badnjak je. Na ognjištu gore grančice blagoslovljene
masline, a u velikim crnim loncima cijelo se jutro krčkalo divlje zelje i brudet od sipe.
- Dite moje, a koliko ti se vo hoće da se urediš? Ako ti se spi, a ti ostani doma! Ne hodi na ponoćku, somo
non to rec. Goja! Di je va molo, kako da je u zemju propala! Svi ćemo okasnit radi nje. Perina se smarzla, a bome i mi!
Majci je crvenilo udaralo u blijede obraze što su joj virili iz zategnute marame, a pape je već prijeteći stiskao
usne.
- Ca se nisi pri pocela parićuvat, nećemo imat di sest -
javi se i starija sestra Jakica.
A ja… ja sam iz sobe na drugom katu odgovarala derući se koliko me grlo nosilo, ali glas mi je gutala velika
jasenova škrinja. Bila je to škrinja s tri lijepo oslikana čempresa u kojoj je mama donijela dotu
iz Visa…
- Gojaa!
Na vršcima nožnih prstiju grčevito sam se napinjala i istezala ne bih li što dublje zagrabila u škuru nutrinu
škrinje. Mora biti tu, moj rubac mora biti unutra! Među košuljama od tele, haljinama od raše i prslucima od zambelota
grozničavo sam tražila taj dragi komadić crvene svile s obrubom od modre čipke. Ruke su mi trnule, u pazuhu sam
osjećala oštru bol, a utroba mi se grčila od pritiska o tvrdi rub. Muka mi je. Od rana jutra ćutim muku, ali moram naći
rubac jer će Petar… I on će biti u crkvi! Želim da me vidi, jer rubac je tako lijep, govore da pristaje uz moju svijetlu put
i crnu kosu. Za polnoćku sam obukla najbolji komad odjeće koji sam imala: crvenu haljinu od sarze sa žutim ukrasnim
porubima i još mi je samo bio potreban taj rubac i malo sreće jer… Moram se nekako iskrasti iz kuće noćas kad svi
zaspu i naći se s njim! Moja je najmlađa sestra Perina u džepu kaputića imala spremnu poruku. Zna ona što će s njom,
nije joj prvi put da mu ih nosi...
- Da si se odma stvorila doli!
Kao oparena skočim od papinog basa, odustajući od potrage.
- Kako te ni srom? Uvik si zolnjo, a vej si divnja! Ma ku će te takovu vazest za ženu? Ugledoj se na sestru, bud
kako Jakica.
- Evo me, pape! Evo grem.
Susreli smo se na hodniku, učas se popeo.
- Iskala son onu mahramu pokrivacu, znote. Onu ca mi je kuma Petronila bila darovola za pricest, ma Vi ste
bili rekli da je kuma onda bila rekla da…
Stajala sam pred njim pognute glave. Dim moje voštanice dražio je nosnice i tjerao nas na kihanje.
- Cito! Da te nison cul! Ni rici već! -
sijevao mu je pogled ispod gustih obrva u modroj neveri.
Petar nije bio u crkvi. Zaludu sam se mučila, nije došao. A leut im je još od prekjučer u luci. I sva družina
mu je ovdje. Gdje je, da nije bolestan? Mučnina se pojača i obli me hladan znoj. Prostor se zagrijao svjetinom i
mirisi postadoše prejaki. Starice su vonjale po naftalinu i tamjanu, žene u snazi po ognjištu, brudetima i paršuratama.