Basic HTML Version
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
riječi
..
65
PETI PRIZOR - PRED SLOM,
PREVRAT I POVLAČENJE
Predsoblje stana
TATA PERO
MAMA DORICA
TETA KATICA
EFENDIJA IRFAN SMAILAGIĆ
(
zvono na vratima, otvara teta, ulazi susjed s isto-
ga kata, Irfan Smailagić, u ruci kovčeg
)
Irfan: Efendija Petre, mogu li?
Teta: Samo izvolite, gospodine Smailagiću,bujrum.
Irfan: Hairli komšija Petre. Merhaba, merhaba.
Teta: Izvolite, susjede.
Irfan: Efendijice, gdjes’ vaša dva junaka? Donio
sam im bombone.
Mama: Spavaju. Jeste za jednu kavu, tursku, ali
od cikorije?
Irfan: Bujrum. Žurim, kad sve ovo prođe pit ćemo
pravu kafu.
Tata: Ko žuri vrat lomi. Danas valja dobro promis-
lit kud ćemo i što ćemo.
Teta: Kako vam možemo pomoći gospodine Sma-
ilagiću?
Irfan: Znate, ovaj, kako da kažem... Vidite što se
događa. Slom, slom. Samo što nije.
Hitler je rahmetli, njemačka vojska se povlači,
Reich je pred slomom. Pitanje je koliko će dugo još ova
naša država. A tek šta slijedi. Dolaze boljševici. Kauri. Pred
kapijom su. Dolazi opasno vrijeme. Strah me. Trgovao sam
s Nijemcima, ma sa svakim. I s partizanima. Kako ćeš to
dokazat kad je bilo ilegalno, nitko nije smio znat. Mislim
na odlazak. A vi? Ostajete? Ili idete na zapad?
Tata: Kuda? Imamo malu djecu. S njima na put?
Irfan: Kroz grad prolaze mnoge obitelji, s djecom.
Svi žure prema Sloveniji.
Teta: Nemamo zašto bježati. Nismo nikome ništa
zlo učinili.
Irfan: Pa ni ja nisam nikome ništa zlo učinio. Radio
jesam. Trgovao. Zarađivao. Kapitalista sam. Boljševici
takve ne vole.
Tata: Vole, vole, vaš imetak.
Irfan: Znam. Vole moje novce, zlato za koje misle
da ga imam. Zato jer sam trgovao s Nijemcima.
Teta: Put je opasan. Razmislite. Još se ratuje.
Možete izgubiti glavu.
Irfan: Mogu je izgubiti i ovdje. Čak mi se čini vje-
rojatnije da ću je izgubiti ovdje.
Teta: Gospodine Irfane, ne budite pesimist, pa ni
ti partizani nisu strašni onoliko koliko se o njima priča.
Irfan: Nisu ni nevini. Pa čitali ste u tisku koja su
sve zla učinili u Dubrovniku, Širokom Brijegu, Splitu, u
mojoj Bosni...
Teta: To je pretjerivanje ustaške promidžbe.
Irfan: Pa i u pretjerivanju ima istine. Ako je samo
deset posto točno, strašno je.
Tata: Ja mislim da ne će biti ništa strašno. Sjećam
se kraja prvoga rata. Bio sam dijete, djeca takvo što
odlično pamte. Vojnici su se vratili s fronte, moj najstariji
brat je došao s Piave u uniformi i s puškom. Prošli su srp-
ski vojnici, stali na granice, uselili se u kasarne i počeo
je mir.
Irfan: Ovaj i onaj rat nisu isti. U ovom ima toliko
slijepe mržnje, između naroda, vjera, politika. Pobjego
sam iz Sarajeva, jer me je bilo strah četnika, njihove
mržnje na sve muslimansko i hrvatsko. Onda su došli
partizani, našao si se između dvije mržnje na sve što je
drukčije. I sad ta mržnja dolazi ovamo. Ništa je ne može
zaustaviti.
Teta: Ja mislim da ne će biti zla i nepravde. Pa tu su
Englezi i Amerikanci. Uljuđeni narodi. Oni ne će dopustiti
zločin i slijepu osvetu. Svaki narod ima pravo na slobodu
i miran život.
Irfan: Možda imate pravo. Ali i brav je imao pra-
vo, meketao je iz sveg glasa dok su ga derali i nabijali
na ražanj. Ja nisam brav i ne ću čekati ražanj. Odlazim.
Mogu li vas zamoliti za uslugu. Ostavio bih ovo kod vas
(
pruža ocu kovčeg
). Čuvajte dok se ne vratim. Ako se vra-
tim. Ako se ne vratim, otvorite ga i ono što je unutra vaše
je. Nikome ni mukajet.
Tata: (
uzima kovčeg
) Naravno, susjede. Pomoći
ćemo.
I vi ste nama pomagali. Dobro ću ga sakriti.
Irfan: Alah nek’ je s vama. Bit će muštuluk kad se
vratim. Inšalah. Kad pođem ostavit ću vam i ključeve od
stana. Inšalah.
Teta: Bog vas čuvao Irfane. Čuvajte se. Danas je
lako ni za što izgubiti glavu (
susjed izlazi
).
Tata: Nadam se da u kovčegu nije zlato.
Teta: A što misliš da bogati trgovac skriva? Knjige,
slike, odjeću? I bolje je da ne znaš što je unutra. Dobro ga
sakrij i na njega zaboravi.
(
Tata odlazi s kovčegom u sobu, zvono na vrati-
ma, otvara teta, na vratima gospodin Igor Križanovski -
Papočka
)
Papočka: Dobra vječer. Kasno je, ali...
Teta: Ma domaći smo. Gospodine Križanovski,
samo izvolite. Uđite.
Papočka: Čto djelat? Vani apasno. Vi bili vani?
Germanci odstupaju?
Tata: Grad je pun vojske u povlačenju i izbjeglica.
Sve se odvija u kakvom-takvom redu. Nema bezvlađa,
bar ga ja nisam vidio, a svakodnevno odlazim u tvornicu.
Radimo kao da je sve u najboljem redu. I sestra odlazi u
Mirovinsko. Ni ti, Katice, nisi imala neugodnosti?
Teta: Nisam. Puno je raznih vojski, s Kolodvora
vlakovi odlaze prema Sloveniji. Izbjeglice spavaju po par-
kovima, kreću se gradom, ali nema izgreda, nereda, suko-
ba, pljački...
Papočka: Dalaze kamunjisti, čort ih vazmi, a mi
belji, belogardejci, carski, čto mi? Čto djelat?
Teta: Vi se niste bavili politikom.
Papočka: Njet palitika, prakleta...
Tata: Bavili ste se svojim poslom, biznjisom.
Papočka: Biznjis, biznjis, njet paljitika.