Page 65 - Rijeci 1 2013

Basic HTML Version

60
riječi
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
Teta Ane: Nu, dobro je i prošla, mogla je završit u
Staroj Gradiški ili Jasenovcu.
Mama: I za ove, partizane, govore strašne stvari,
jezive. Tebe ni strah?
Teta Ane: Što Bog da. Što može slab čovik protiv
sile. Uzdaj se u Boga i brini za ovu nejač. Za nji će bit
slanine i kruha.
Feđa: Vojska gotova. Vojska sita (
ustaju od stolića,
uzimaju drvene puške i počinju ponovno stupati
)
Pu-ska
pu-ta a top li-ce...
DRUGI PRIZOR - RIKCUG
Isti dvosobni stan u kojem žive dvije obitelji brata
i sestre.
OTAC PERO
MAMA DORICA
MIREK
TETA KATICA
FEĐA
FRANC
BOLTO
IVINA
Predsoblje. Vrata vode u WC, kuhinju, kupaonicu
i u dvije sobe, stol i stolice iz altdeutsch kompleta sobe za
blagovanje, na zidovima stari otisci tirolskih slika lovačkog
žanra, nekoliko rogova, na podu štavljena veprova koža s
glavom. Iz kuhinje se čuje razgovor Oca s Mamom i sinom
Mirekom. S druge strane, iz jedne od soba, miješa se razgov-
or Tete s Feđom.
Otac: (
razgovor iz kuhinje
) Malo ti je neslano.
Mama: U kući više nema soli.
Otac: Nema soli?
Mama: Posudila samod Ane al’ ni oni više nemaju...
Otac: Ili ne daju.
Teta: (
iz sobe
) Čujem da si Dorici bio dobar? Papao
si, spavao...
Feđa: Teta Ane dala peka.
Teta: Opet je vojska stupala?
Feđa: Pu-ska pu-ta...
Teta: Da te tata čuje...
Feđa: ...a top li-ce ggmmi... Mama, jel da ggmmi
kad kisa pada?
Teta: Da, sine. Onda grmi. (
zvono na vratima,
istovremeno izlaze teta iz sobe i Mama iz kuhinje, Teta
je prva i ona otvara vrata, na vratima tri domobrana s
naprtnjačama, dva s puškama, treći na vrpci ima krilnicu,
fliegerhorn
)
Franc: Bog daj! Katica kak si? (
na vratima kuhinje
Otac i Mirek, na vratima sobe Feđa
)
Katica: Francina? Koja vas je nevola pripelala?
Franc: Ona koja je poterala celu hrvatsku vojsku v
Zagreb. O, Pero, i ti si doma? Dorica?
Teta: (
grli ga
) Znači tak je opasna situacija?
Franc: Bole da ne znaš. Kak bu tak bu. Vala se
nadati najbolem, čak i kad bu najgore.
Tata: Bok, Franc. Bok Bolto. Ivina, i ti?
Bolto: Velika je nevola. Povlačenje. Rikcug.
Tata: A gde je sad linija fronte?
Bolto: Kakva linija i kakva fronta. Svi se povlače.
Neprijatela nismo ni vidli. Čuju se samo topovi. Opća
bežanija, rekli bi Srbi kad su bežali preko Albanije.
Tata: Onda buju branili glavni grad. Sagradili su
bunkere, iskopali rovove. Skupili vojsku. Novine pišu o
sigurnom ratu zapadnih sila s Rusima.
Teta: Mi smo opet antemurale, sad protiv
boljševika. Zagreb će biti Siget, Poglavnik novi Zrinski, a
Amerikanci i Englezi će nam pohrliti u pomoć. Možeš si
misliti. Što se babi snilo...
Tata: Dobro Kata, nemoj vojski slabiti moral. Hva-
la Bogu da ste živi i zdravi.
Franc: Vu vojarni nema mesta. Tulko je vojske v
gradu. Rekli su da se za dan-dva nekak smestimo. Da je
leto spali bi v parku... Pak smo mislili tu, kod vas. Nas
primate?
Teta: Morete samo na podu
Bolto: Glavno da smo pod krovom. Ko zna
gda bumo imeli još krov nad glavom? Kdo zna gda bu
povlačenju kraj.
(
Tata i Teta se zgledaju u nedoumici, u mali stan
kraj petero još troje ljudi)
Tata: Velite dan, dva?
Franc: Tak veliju naš natporučnik.
Teta: Ak’ on tak veli... Bumo se nekak stisli. (
trojica
domobrana stanu skidati naprtnjače
)
Bolto: A gde vam je šekret? Ja bi moral...
Tata: (
pokazuje mu vrata zahoda
) Tu ti je. Onda
povleči vodu za sobom.
Bolto: (
na vratima WC-a
) Koju vodu? Ne bum
pustil vodu, moram se olakšati.
Tata: Imaš lančić s porculanskom ručkom pak nju
povleči. Kad obaviš to kaj imaš.
Franc: Svako jutro i navečer se moramo javlati
vu vojarnu, na prozivku. Tam bu nam i menaža. Čekamo
komandu za forcug
Bolto: Dok je to zaprav rikcug.
Ivina: Ja menim najviše dan-dva.
Franc: To ionak zavisi od onih kaj dolaze z istoka.
Teta: Sednite si. (
Franc i Ivina sjedaju, priključuje se
Tata
) Jeste gladni? Žedni?
Franc: Pa, da ti prav rečem, jesmo. Putem smo saki
pojeli samo jenu flajškonzervu.
Ivina: I hrdali cvibaka.
Teta: To ni baš puno.
Ivina: I neje za tri dana puta.
Tata: Tri dana?
Teta: Bogme puno.
Tata: Ja sem pred dva leta, kad su zrušili prugu,
isto išel peše do Koprivnice.
Franc: (
iz kuhinje se pojavljuju Mirek i Feđa
) Kaj
su to Mirek i Feđa? Kak su narasli. Dečki, dojdite Francini.
Poglečte kaj imam. Trompetu. Fligerhorn se veli.
Ivina: A glečte moju geveru.