Basic HTML Version
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
riječi
..
57
UVODNI PRIZOR - VUKOVARSKI RANJENIK
God. 1991., mjesec studeni, malo pred zauzeće
Vukovara, bolnica u Zagrebu
Odjel intenzivne njege – u krevetu teški ranjenik,
ranjen u glavu
MAMA
LIJEČNIK
BOLNIČKA SESTRA
(
Teški ranjenik vezan je žicama za aparat, kraj nje-
ga sjedi Mama, zujanje aparata, zeleno svjetlo monitora
na kojem se vide crte osnovnih životnih funkcija, tišina,
odjednom se ranjenik počinje meškoljiti, prene se , otvara
oči, stenje, počinje s mukom artikulirati riječi, Mama se
uzbuđeno diže)
Mama: Sine, sine! Hvala ti Majko božja! Ozdravit
ćeš! Sine!
(Žurno izlazi iz sobe, vraća se s liječnikom i ses-
trom, ranjenik se budi, promatra osobe pred sobom, dugo
gleda jednu pa drugu, usredotočuje se na Mamu
)
Mirek: Te-ta Do-li-ca!
Mama: (
zbunjeno se ogleda
) Sine? Ja sam... Tvoja
mama.
Mirek: Te-ta Dolica! Dugo sam pavao?
Mama: Jesi, sine. Dugo. Bio si bolestan. Teško...
Mirek: Znam. Me-ni-gi-tis. Boli gava.
Mama: Bio si ranjen. Teško.
Mirek: Lanjen?
Mama: Od šrapnela. U Vukovaru. Spasili su te.
Izvukli iz grada. Strani liječnici. Liječnici bez granica...
Mirek: Šap-nel? Vu-ko-val? Feđa ne zna. Feđa ze-
dan. Vode. Ho-ce piti.
Liječnik: (S
estri
) Dajte mu piti! (
Mami
) Tko je Feđa?
Mama: (
zbunjeno Liječniku
) Ne znam. Ne znam.
Liječnik: Možda suborac iz Vukovara? Prijatelj?
Netko blizak? Rodbina?
Mama: Njegov bratić zvao se Feđa. Od milja smo
ga zvali Feđica. Doktore, možda misli na njega? Može li
to biti?
Liječnik: Svašta se događa u ranjenom mozgu za
vrijeme kome. Gdje je sada Feđa? Što je s njim?
Mama: Davno je umro. Na kraju onog rata. Umro
je prije 46 godina.
Liječnik: Umro? Od čega? Pa bile su mu tek... tri
godine?
Mama: Četiri. Od zaraznog meningitisa. Moj sin
spominje meningitis.
Mirek: Teta Do-lica, vo-de. Jos. Feđa zee-dan.
Mama: Doktore, što se dogodilo mom sinu? Zašto
me tako zove. Kao da je netko drugi.
Liječnik: (S
estri
) Dajte mu još piti.
Mirek: Gdje je Baco?
Liječnik: Tko je baco?
Mama: Braco. Tako ga je zvao Feđa. Braco.
Liječnik: On je sada Feđa. Zamijenio je identitet.
Mama: Kako je to moguće?
Liječnik: Moguće je. Događa se. Teško je ranjen u
glavu. Stradali su neki dijelovi mozga. Sad on vjeruje da je
Feđa. Jesu li bili bliski?
Mama: Bili su kao blizanci. Zajedno su rasli. Sve
su dijelili. Igračke, jelo, odjeću i obuću. Onda je iznenada
Feđa obolio, zarazio se. Jednako tako se mogao zaraziti i
Mirek. Dva mjeseca razlike.
Liječnik: Liječnici mu nisu mogli pomoći?
Mama: Bio je sam kraj rata. Kaos. Povlačenje.
Oslobođenje. Penicilin je tek došao s partizanima, ali je
bio dostupan samo rijetkima. Nije mu bilo spasa.
Liječnik: Jedno hipotetičko pitanje. Što mislite, ako
je bio kao vaš sin, bi li i on dobrovoljno otišao u rat, u
Vukovar?
Mama: U to sam sto posto sigurna. Otac mu
je bio ratnik, partizan, komunist, oficir. Na kraju rata je
bio zapovjednk cijelog otoka Cresa. Neposredno nakon
Feđine smrti vratio se iz rata. Feđina smrt strašno ga je
pogodila. Ubrzo je napustio ženu, otišao, nikada se više
nije javljao.
Liječnik: Očito ga je duboko pogodila smrt sina.
Kao što se Feđina smrt duboko usjekla u podsvijest vašeg
sina. Vjerojatno je cijeli život podsvjesno živio još jedan
život. Život svog izgubljenog bratića. Ranjavanje u glavu
pokrenulo je ovu identifikaciju.
Mama: Rođeni su u ratu...
Liječnik: Odrastali su za vrijeme rata, učili osnov-
na znanja, skupljali iskustvo, stvarali osjećanja? To nije
moglo ostati bez posljedica...
Mama: Obojica su bila zaljubljena u vojnike,
vojsku. Kroz prozor su znali satima gledati kako razne
vojne postrojbe stupaju Tratinskom cestom, zimi je vojs-
ka čistila snijeg, raščišćavala ruševine od bombardiranja.
Jahali su na konjima, prolazili na kamionima. U kući su
nam se stalno smjenjivale uniforme, dolazili su, milom ili
silom, domobrani, ustaše, redarstvo, Nijemci. Igrali su se
vojnika, čas jednih, čas drugih. Feđica jedino nije dočekao
svog oca partizana. Sigurna sam da bi bio vojnik, drago-
voljac, ratnik koji bi s Mirekom otišao na najteže mjesto,
u Vukovar.
(PRETAPANJE U 1945., PRVI DANI SVIBNJA)
PRVI PRIZOR - MIREK I FEĐA
Kuhinja građanskog stana, peć na drva s pećnicom,
stol, četiri stolice, kredenc, starinska pipa za vodu sa
slivnikom, troja vrata, jedna vode u djevojačku sobicu,
druga u smočnicu, treća u predsoblje i sobe)
MAMA
MIREK
FEĐA
TETA ANE
Mama, mlađa žena u ranim dvadesetim, Mirekova
majka, kuha na peći.
Dva dječaka, Mirek i Feđa, u kratkim hlačicama
i dugim čarapama, koje pridržavaju halteri, stupaju s