Basic HTML Version
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
riječi
23
Slike /na strani 636/ priposlao nam je prijatelj
časnik, dok je sa svojim zborom bio u Myszini, a tiču se,
naročito doljnje dvije, naših hrvatskih četa. Zanimljiva je
slika.. bojni podvoz na visini od 1681 metar, koji je u ono
(zimsko op. B.G.) vrijeme vozio 36. diviziji (16., 53., 78.
i 52. pukovnija) hranu u Bukovinu, i to u mjestu Briazi i
Moldova, odakle su te naše čete istjerale Ruse za 14 dana,
a onda su krenule u Galiciju.
56)
Foto; br. 3, 636.
Iz pisma jednog hrvatskog časnika 16. pješačke
pukovnije od 14. srpnja 1915.g.;
U Havrylowki smo se dva mjeseca prebijali a onda
se vratismo natrag na Prut, kamo stigosmo bez gubitaka.
Ovdje se razviše ogorčeni bojevi, jer Rusi nastojahu baciti
nas natrag u Karpate. Protiv naše 16. regimente stajalo
je osam ruskih pukovnija, nu hrabrost i srčanost naša te
povoljno tlo odolijevalo im punih četrnaest dana. Imali
smo ranjenika ali još više ruskih. Naši probiše rusku liniju
pa ajde do Dnjestra. Poslije bitke išao sam s patrulom po
bregovima da pokupim mrtve i ranjene.. Prut nas je stajao
dosta krvi, ali neprijatelja triput toliko…Za napredovanja
do Dnjestra imala je naša divizija borbe za svaki pedalj..
56 Il. br.27, 636, 640.
Junaštvo kapetana Gjure Petričevića
Kapetan Gjuro Petričević od slavne varaždinske
pješačke pukovnije broj 16 nedavno je učinio junačko djelo
koje je unatoč drugih ratnih događaja, što su se desili posljed-
njih dana, pobudilo u svim vojničkim krugovima veliku
senzaciju. Ovaj je mladi častnik zajedno sa jednim drugom i
jednim odjeljenjem, koje je okupio i na brzu ruku obrazovao
iz razpršene momčadi, njih sve skupa 400 momaka na bro-
ju, napao jednu slabu rusku pješačku pukovniju i zadao joj
najteže gubitke. Pri tom je svoju vlastitu pukovniju, koja se
nalazila u velikoj stisci zajedno sa 12 topova oslobodio od
neprijatelja. To je čin, koji se mora da ubroji u legendarne
činjenice opće ratne povijesti. Ovaj dogodjaj desio se je za vri-
jeme borba, u kojima su naše hrabre hrvatske čete pod vodst-
vom generala konjaništva baruna Pflanzera Baltina polazile
iz područjaNadworna-Kolomeja prema neprijatelju, koji se je
zadržavao na jugu rijeke Dnjestra.
16. ces, i kr. pukovnija u kojoj je kapetan Petričević
zapovjednik jedne kumpanije, naišla u području Otynie,
t.j. na pol puta iz Kolomeje u Stanislav, na kud i kamo
premoćnijeg protivnika, ali se tako zahvatila sa neprijateljem
u koštac, da se je nenadano našla sa sviju strana opkoljena.
Ista je sudbina zadesila 12 naših topova, koji su uzdržali u
svojoj poziciji, poduprti pješačtvom, kojemu su bili povjereni.
Varaždinska pukovnija valjala je već kao izgubljena i kako su
prilike bile za vrijeme ovoga boja, činilo se je, da se ova sud-
bina neda nikako od te pukovnije odvrnuti. U ovaj se kritični
čas nalazio kapetan Petričević, zajedno sa još jednim svojim
drugom kapetanom, izvan okruga, kojim su Rusi ostatak
varaždinske pukovnije i onih 12 topova bili opkolili. Kapetan
Petričevićpokupio je iz raspršene momčadi oko 300 momaka,
zadržao se sa svojim pukovnijskim drugom, kojemu je takod-
jer uspjelo skupiti oko 100 momaka. Sa ovih 400 momaka
pošao je kapetan Petričević s mjesta da navali na neprijatelja.
Ovu navaluproveo je tako spretno i tako oštro, da se je upravo
nešto nevjerojatno desilo. Neprijatelju, za kojega je utvrdjeno,
da je brojio tri ruske pješačke pukovnije, zadalo je odjeljenje
kapetana Petričevića 2000 mrtvih, bez obzira na brojne ran-
jenike. Pri toj se navali radilo dijelom opet o tome, da se pro-
tunavale Rusa na kratke distance rastepu. Rusi morali su se
povući i popustiti u opkoljivanju naših četa.
Time je jedna od najponosnijih naših pukovnija kao i
12 topova, bila našoj vojsci povraćena. Kojom je upornošću
kapetan Petričević vodio svoje Varaždince, proizlazi iz toga,
da je tijekombitke zadobio tri teške rane. On će se valjdamoći
uzdržati na životu. Kako se glasa, predložen je vladaru na
vanredno visoko odlikovanje. Što se tiče kapetana Petričevića,
to je on Hrvat rodom iz Požege i potječe iz častničke obitelji.
Svršivši Petričević akademiju u Bečkom Novom Mjestu,
najprije je služio kod češke pješačke pukovnije br. 48., a
kao mladi nadporučnik dodje k varaždinskoj pukovniji broj
16. Tu je s početka služio kod bjelovarskoga bataljuna, a u
mjesecu svibnju prije rata, postade kapetanom i referentom
za mobilizaciju pukovnije.
Glasomvojnog naredbenog lista (br. 50. od 10. travn-
ja) odlikovalo je Njegovo Veličanstvo kapetana Petričevića
16. varaždinska pješačka pukovnija
Nadvojvoda Karlo s domobranima