Basic HTML Version
22
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
25. zagrebačka i 27. sisačka
domobranska pješačka pukovnija
u bitci kod Snjatyna
Napredujući i čisteći istočnu Galiciju od ruskih
postrojbi od grada Kolomyjy na rijeci Prutu prema
Horodenki uz desnu obalu Dnjestra, pukovi 42. «vražje»
domobranske pješačke divizije imale su svoj posljed-
nji veliki okršaj s ruskim snagama sjeveroistočno od
Černivaca kod grada Snjatyna na rijeci Prut.
Nakon protjerivanja ruske obrane iz Steceva i
Hlyvyšča 30. srpnja, hrvatske snage uz manje gubitke
napreduju preko riječice Sovice prema istoku. 72. pješačka
brigada oslobađajući Havrylovce i Ivankovce napreduje
na gradić Kycman, pa preko Lašovke i Vytylevke 2. kolo-
voza oslobađa Zadubrovku sjeverno od grada Sadahora,
sjevernog predgrađa Černivaca.
52)
Hrvatske postrojbe 27. srpnja potiskuju Ruse
kod Melnickog. 28. i 29. srpnja kod Snjatyna se vodi
posljednja velika bitka u kojoj sudjeluju hrvatske postro-
jbe na istočnom ratištu. Svojom odlučnošću, hrabrošću
i požrtvovnošću tu su se posebno istakli domobrani 25.
zagrebačke pukovnije pod zapovjedništvom pukovnika
Delića i sisačke 27. pukovnija pod zapovjedništvom
podpukovnika Czatta, «
dobro poznatog, sjajnog višeg
stožernog častnika
».
53)
.O toj bitci topnički časnik 42.
domobranske divizije S. Pavičić bilježi;
«U ogorčenoj borbi u šumama, bez topničke
pripreme u borbi iz bliza, bacila je jurišna satnija 25.
domobranske pukovnije pod zapovjedničtvomporučnika
Zinaje kod Mielnika jedan potpuni ruski jurišni bataljun.
Taj udarac hrabrog poručnika, koji je odlikovan zlatnom
medaljom za hrabrost, bio je tako snažan i uspješan,
da je zatim ciela pukovnija po noći bez ometanja
mogla nastaviti nadiranje do Sniatyna. Tamo je došlo
do težke borbe, u kojoj je 25. domobranska pukovnija
imala znatne gubitke na mrtvim i ranjenim, i to oko 200
mrtvih i 600 ranjenih.
I druge naše domobranske pukovnije nadiru dalje
prema iztoku, a sjeverno od njih snažnim udarcima naša
36. pješačka divizija.
Oko Sniatina držale su jake ruske zalaznice 7.
sibirske vojske to mjesto u izvrstnim i izabranim post-
avima zapadno od njega. U jakom polaznom postavu
desno od glavne ceste stajala je 26. karlovačka domo-
branska pukovnija. Iz tih polaznih postava usliedio je
glavni napadaj. Prodor je podpunoma uspio… Od ranog
jutra do 6 sati popodne bore su tu hrabri domobrani
oko postava pred Snyatinom, te izvađaju opetovano
52 Isto, 218. O žestini ruskog topovskog, strojničkog i
pješačkog otpora pri povlačenju ilustriraju svakodnevna stradanja aus-
trougarskih postrojbi. U četiri dana, od 30. srpnja do 2. kolovoza pogi-
nulo je samo iz Varaždinske pukovnije 25 vojnika. Ranjeno bilo je 152
vojnika a nestalih se vodilo 20. Sličan broj stradalih je bio i kod svih
drugih pukovnija.
53 S. Pavičić, 606.
snažne juriše. Car i kralj Karlo bio je osobno prisutan
kod te borbe, te je sa jedne uzvisine sliedio tok borbe
pred Zablokovom. Tu su se iztakli mnogi domobrani,
znani i neznani junaci i mnogi naši častnici. I druge
naše pukovnije zajedničke divizije iztakle su se u tim
borbama, koje su vriedne da se opišu i pojedinačno.
Naši domobrani 2. kolovoza 1917. ulaze u
Černovice, glavni grad Bukovine, starim hrvatskim rat-
nicima dobro poznat, u taj kraj, koji nam je kroz mjesece
i mjesece bio druga domovina. Baš su se Hrvati iztakli
u ranijim borbama oko Černovica, sjeverno i južno od
grada te su postali omiljeni kod tamošnjeg pučanstva,
koje ih je upravo nosilo na rukama. Zvali su nas svojim
zaštitnicima i braniteljima.
Hrvatski domobrani dočekani su u glavnom gra-
du te najiztočnije pokrajine Monarhije s oduševljenjem.
«Opet su tu naši domobrani» čulo se sa svih strana. Čuli
su se i uzvici u našem jeziku: «Živili naši osloboditelji!»
54)
Pri završnim operacijama na bukovinskoj grani-
ci jugoistočno od šumovite Hotinske visoravni, gdje
su ruske postrojbe pružale žilav otpor, poginuli su i u
velikom broju ranjeni ili zarobljeni ili nestali mnogi aus-
trougarski vojnici.
Drugoga i 3. kolovoza hrvatske i druge aus-
trougarske postrojbe potiskuju Ruse s posljednjih
prigraničnih dijelova Bukovine. Hrvatske bojne 16. vara-
ždinske, 52. i 53. c. und k. pješačke pukovnije dostižu
svoje stare rovovske položaje na jugoistočnoj bukov-
inskoj granici kod Raranče. Svoj stari položaj 4. kolo-
voza ovdje zauzimaju i domobrani 27. sisačke pješačke
pukovnije..
Od 6. kolovoza 1917. na bukovinskoj granici
zavladalo je zatišje. Tu na istočnom bojištu ostale su
hrvatske postrojbe do početka 1918., kada su prebačene
na jugozapadno bojište.
O sve većoj realnosti sve brojnijih grobišta na
snježnim karpatskim ratištima Ilustrovani list s proljeća
1915. godine piše:
Groblje palih u Karpatima
.
U tom valjda najtežem i najgroznijem odsjeku
svjetskoga rata, kome su pozorištem vrletni Karpati, našlo
je u onom snijegu na tisuće ratnika svoju smrt. Dakako,
da se u takvom gorovitom kraju ne može ni pomišljati
na prevoz palih do kojega redovitog groblja, već poginule
valja zakapati iza bitke ondje, gdje su pali. Jedno tako
groblje, ako ćemo ga tako nazvati, prikazuje ova naša
slika, gdje su pokopani domobrani iz Heba. Na daleko
i široko snijeg i bregovi, a nekoliko križeva proviruje kao
znak vječnog počinka palih hrabrih junaka
.
55)
PRILOG :
fotografija križeva iznad humaka u snježnim Karpatima.
54 Isto, 606-607.
55 Il. 17, 401.