Basic HTML Version
osvrtprikazkritika
osvrtprikazkritika
riječi
207
Barbara Vujanović
IVE ŠIMAT BANOV:
MONOGRAFIJA
ŽELIMIR JANEŠ
(Matica hrvatska Sisak, Narodna knjižnica i čitaonica
Vlado Gotovac, Sisak, Sisak, 2012.)
„Znakovi se ne čitaju, oni se gledaju i tumače (...)“,
kazao je kipar Želimir Janeš govoreći o glagoljici. Njegova
se pak skulptura usvaja ne samo pogledom već i osjetom
dodira. Stvarao je računajući na sugovornika, na upućeni
pogled i na pruženi dlan koji će posegnuti za njegovim
Taktilima
. Janešova kiparska istraživanja rasprostrla su
se kroz brojne materijale, često su ih prožimali u vizual-
no atraktivne kompozicije. Ta su istraživanja izbjegla
zavodljiv zov monumentalnosti (iako se i tu kvalitetno
ostvario), potvrđujući ga kao jednog on najintrigantnijih
majstora male forme. Za njegovo je formiranje signifikant-
nu ulogu imalo njegovo podrijetlo i povezanost s rodnim
gradom Siskom i posavskim krajem.
Matica hrvatska Sisak i Narodna knjižnica i
čitaonica Vlado Gotovac iz Siska, zajednički su nedavno
objavile njegovu monografiju. Nadahnuto tumačenje
kipareva opusa u čitkom slijedu predstavljanja pojedinih
dionica, pružio je Ive Šimat Banov. Opširnu biografiju i
bibliografiju obradio je Ivica Župan, dok su monografsku
publikaciju marno priredile urednice Đurđica Vuković i
Alma Trauber, koje su obavile iscrpna istraživanja kako
bi ušla u trag Janešovim djelima. Grafičko oblikovanje
potpisuje studio Euroart93 d.o.o., fotografije su snimili
mnogi autori, većinu je načinio Boris Cvjetanović.
Umjetnička ostavština Želimira Janeša rasuta je
i nikad dostojno objedinjena. Ovom knjigom učinjen je
veliki napor kako bi se sabrao, interpretirao i prikazao
iznimno bogat i raznorodan opus ovog „tihog čovjeka
u središtu“. O Janešu je knjigu napisao akademik Josip
Bratulić još 1992. godine. Kao što o tom izdanju, ali i nji-
hovu odnosu napominje Ive Šimat Banov „to je zapravo
sudioništvo, razgovorna forma, stvaralačka i ljudska pot-
punost kojoj je u dičnoj mjeri dao pisac.“
Autor glavnoga teksta stvaralaštvu i samom
umjetniku pristupa osobno, jer ga je poznavao, i to
iskustvo susreta daje dodatnu dimenziju njegovim eksp-
likacijama. Šimatovo tumačenje je gdjekad intimističko,
no uvijek dosljedno i seriozno, valjano smještajući
Janešov opus u kontekst hrvatskog i svjetskog kiparstva.
„Mi se (...) samo naseljavamo u neispunjene procjepe te
knjige, u male pukotine, gnijezdeći i u njima i šireći ih
kako bi u njih položili i vlastite misli o umjetniku kojega
je nemoguće zatvoriti unutar korica i najvrlije knjige – o
Želimiru Janešu, najomiljenijem čovjeku i najsmjernijem
umjetniku kojega sam upoznao i poznavao“, zapisuje Ive
Šimat Banov.
Želimir Janeš, rođen je 12. prosinca 1916. godine
u Sisku. Diplomirao je 1941. na Akademiji likovnih
umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Frane Kršinića,
a završio je specijalku kod Ivana Meštrovića (1941. –
1942.) i Antuna Augustinčića (1945. – 1946.). Svojem se
prvom učitelju Frani Kršiniću vraća postajući suradnikom
njegove Majstorske radionice. Do 1960. godine predaje na
Školi primijenjene umjetnosti, a od 1961. godine profesor
je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Za člana
suradnika HAZU izabran je 1977. godine. Izvanrednim
članom postaje 1983. godine, a redovitim 1991. godine.
Šimat Banov započinje praćenjem njegove
transgresije od rane i za njega netipične radauševski
dramatične i ekspresivne stilizacije (
Bijeg
, 1946.) preko
postupnog pojednostavljivanje oblika (
Otac i sin
, 1954.)
ka sve radikalnijem udaljavanju od antropomorfnog
načina kiparskoga razmišljanja (
Manekenka
, 1954.).
Stavlja ga u korelaciju s domaćim suvremenicima, onim
starijima, profesorom Kršinićem, posebno u segmentu
intimističke skulpture u mramoru. Primjerice, brončana
skulptura
Prvi koraci
(oko 1949.) svjedoči nastavljanje lir-
skog realizma zasnovanoga na produhovljenoj idealizaciji