Basic HTML Version
198
riječi
osvrtprikazkritika
osvrtprikazkritika
Siniša Matasović
PORAŽAVAJUĆE REFORME
SUVREMENOGA DRUŠTVA
U KONTEKSTU PROPASTI
SISAČKE INDUSTRIJE
Osuđeni na neuspjeh
Za sve je kriva Kanada. Za sve je kriva Kanada, u
kojoj je tamo neke, ne toliko davne godine rođena Naomi
Klein. Za sve je posredno kriva Kanada. Zapravo je kriva
Naomi Klein. Da ona svojedobno nije napisala revolucio-
narni No Logo, poprilično je izvjesno da se ni ja danas ne
bih upustio u pisanje jednog ovakvog osvrta potaknutog
njezinim
Industrijskim principom
: ‘’Kupci su kao žohari
- pošpricate ih insekticidom, pa opet i opet, i nakon
nekog vremena oni postanu imuni. Dakle, ako su kupci
žohari
, tada
marketari
moraju stalno izmišljati nove
mješavine za snažan Raid’’. Dodao bih: Ako ste tijekom
pretvorbe i privatizacije uništili jednu, dvije... četrnaest
dotada uspješnih i prosperitetnih tvornica, potrudite se
pa ih uništite još četiristotinjak ne biste li... Šteta što i
doista nisam Naomi Klein. Predmnijevam da bih tada
lakoćom okončao prethodno započetu rečenicu, ne bih
ostao na suhom. Osim ako i za ovo nije kriva Kanada.
Naime, rođen sam u Sisku. U Sisku, u kojem je proljeće
ove godine okasnilo dobrih mjesec dana. Nisu okasnile
lastavice. Nisu okasnile lastavice i danas mnoge od njih
više nisu žive – snijeg im je postao nepremostiva karma.
Ionako je opće prihvaćena mudrost da prve last-
avice ne čine proljeće. Stoga i Naomi utjelovljuje tek inici-
jalnu kapislu mojim kasnijim promišljanjima. Svjetonazori
su mi u međuvremenu oplemenjeni novim jatima last-
avica. Kao posljednje u nizu iskristaliziralo se izolirano
čileansko jato. Cvrkutalice su poduzele svjetski napor i
sletjele u prošloproljetno izdanje časopisa Riječi: gospo-
din Miguel de Loyola sa svojom zapaženom raspravom
‘’Sloboda će ponovno zadobiti smisao’’, gospođa Gabriela
Aguilera V. s tekstom ‘’Noći’’ te još nekolicina njihovih
odvažnih sunarodnjaka. Loyola je diplomirao španjolski
jezik i magistrirao književnost, dočim je uvažena dama
diplomirala antropologiju. Oboje se aktivno bave
književnošću. Opažaju, pišu i propitkuju. O problemima
školstva, globalizacije i poremećenog sustava vrijednosti
svjedoče podjednako provokativnim perom i izražajnom
tintom kao i neponovljiva Naomi. Pisali su nam iz
tamo
nekog
, kako li samo poetski i zarazno zvuči, Santiago de
Chilea. Pisali su o onome o čemu je ondje netko pristao i
želio čuti. Nadam se da u Sisku i u Hrvatskoj postoji netko
tko pristaje i tko želi čuti.
Jer kada Loyola govori o pošasti globalizacije, o
hiperprodukciji banalnoga, o strahu pojedinca od gubitka
zaposlenja i redovitih novčanih primanja, odnosno kada
Aguilera V. poentira sljedeće: ‘’Obrazovanje se pretvorilo
u robu i moguće ga je kupovati i prodavati. Radi se o
transakciji – onaj tko ima više može kupiti i kvalitetniju
robu. Profesori su postali potišteni. Osjećaju da ih vlast
zaobilazi. Nemaju se gdje usavršavati. Kvaliteta njihovih
učenika i studenata u rapidnom je opadanju, slično kao i
njihov autoritet spram istih’’, to su stvari u kojima ćemo se
svi mi s lakoćom prepoznati i s njima saživjeti. Međutim,
ukoliko obratimo pozornost pa naknadno u zaglavlju
Aguilerinog teksta pročitamo
detaljčić
iz kojega proizlazi
da je ona svoje retke napisala o reformama u čileanskom
školstvu 1976., neminovno će nam se dodatno slediti krv
u žilama. Barem se je meni sledila. Nisam se mogao ne
upitati koji se to đavo događa s Europom, tom priznatom
i uglađenom Starom damom, da kaska za
nekakvim tamo
Čileom svojih dvadeset, trideset, četrdeset... koliko točno
godina (ne)života?