Basic HTML Version
196
riječi
likovnost
likovnost
likovnost
likovnost
likovnost
(2008.),
Uskrsni pijetao
(2006.),
Novogodišnji pijetao
(2010.),
Pijetao s korabljom na krilu
(2012.),
Pijetao
ranoranilac
(2010.),
Pijetao obješenjak
(2005.),
Pijetao lakrdijaš
(2008.),
Pijetao i vojnik
(2002.) i
Pijetao zanesenjak
(2007.).
Na slici
Kolo
(1966.)
kotač-rozeta utaknut u izoranu zemlju ili valovitu vodu ukrašen je na vanjskom rubu
jedinstvenim antolčićevskim rekvizitarijem: korabljicama, pleterima, crkvicom
,
zapravo posavskom gradbom sraslom u
ornament – ali sugerirajući nam ciklus, vrtnju, krug – autor ne urušava strukturu, već je postavlja naglavačke – crkveni
toranj okrenut je prema dolje.
Harmoničnost, utemeljena na jedinstvu suprotnosti: yina i yanga, muškog i ženskog, smiješnog i svečanog,
opuštajućeg i odgovornoga, humora bez zlobe i radosne nostalgije, karnevalizacije i ozbiljnosti, figurativnoga i
apstraktnoga, vertikalnog i horizontalnog, zemlje i neba, vode i kopna - različitih bića stvari i pojava (svog mikrokoz-
mosa, mikrokozmosa oko sebe, pa i makrokozmosa) Antolčić uvijek pokazuje u zajedništvu i ravnoteži. U njegovu
djelu nema osamljenosti! Posavski krupni konj zajahao je korablju i, poput koke na jajima, sjedi na n
joj -
ili veliki krap
nasukan na njezinom krovu zadovoljno spava.
Antolčićevo je stvaranje cikličko, poput njegova kotača koji se vrti poput Zemlje iznad zemlje, iznad voda,
a na Zemlji u mlinu – pa čak i u tijelu purana. Svevremeno je, i ne određujemo mu razdoblje, ni školu, ni izam (iako
znalci tvrde da se radi o ekspresionizmu). Ono se vrti na kotaču, izmjenjujući se kao godišnja doba, kao toplo i hladno,
svijetlo i tamno, statično i dinamično: naivno poput srednjovjekovnog slikara koji se ne raduje perspektivi, precizno
poput renesansnog majstora grafike, veselo šareno na način majstora licitara, ekspresionističko snažnih boja drukčijih
od stvarnosti, geometrijsko na način moderne apstrakcije, barokno ukrašeno i izduženo, nadrealistično i snovito (riba
spava na korablji, leteća Posavka), romanički zaobljeno i ljupko monumentalno u prikazu
–
uz pijetla i kotač – njemu
najmilijeg motiva – korablje, posavskog broda-kuće.
Njegovi radovi su vizije iz davnine, iz njih zrači drevna mudrost: kao da u svakom pleteru, u svakoj ogradi, u
svakoj gredi spava Bog, kao da u svakoj životinji hoda bog, u svakoj ptici leti Bog i naravno - misli u autorovoj ruci i
daruje nam svoj drukčiji svijet, svoj raskošni ekspresionistički rukotvor - pokazujući da ima nade jer uvijek možemo
stvarati i sebi i drugima ljepše i bolje svjetove.