Basic HTML Version
12
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
Zaustavljanje - napredovanja i povlačenje
Radi sve većih gubitaka i sve većeg gomilanja
ruskih snaga (317. i 318. pješačke pukovnije, kasnije 5.
i 6. sibirske streljačke pukovnije i druge pukovnije), od 3.
ožujka počinje povlačenje preko Jamnice na prostorima
između Dnjistra i Stanislava. Najprije se stožer i vojska
okuplja u mjestu Volčinec (ukr. Vovčinec) i jugoistočno
na odsječku duž Bistrice gdje je izvršen preustroj
raspoloživih snaga. Drugoga dana povlačenje se nastavlja
od željezničkog kolodvora u Stanislavu preko Markovca i
Otinje prema jugu.
Od 7. ožujka, još uvijek u zimskim snježnim
prilikama na temperaturi i do 8 stupnjeva ispod ništice
postrojbe 16. 13. i 53. pješačke pukovnije zaposjedaju
uzvisine Byhanja oko kote 370 i sela Mogila (ukr. Mohyla)
sjeverno od Otinje. Utvrđuju se i obrambeni položaji oko
kote 350 i u Krivotulima Novim te u šumovitom području
od mjesta Krasilovka preko Grabiča do Zagroblja gdje su
se očekivali napadi nadirućih ruskih snaga. Dio bitnica
37. topničke pukovnije stacioniran je u selu Hostov /ukr.
Hostiv/.
17)
Dana 14. ožujka Rusi su probili položaje u Kriv-
otulima Novim istočno od crkve kada su zarobili 2. i 9.
satniju i satnika Petričevića. Dan kasnije, nastavljaju se
borbe za Krivotule, a kod Tarnovice Polne napadnuti su
položaji 53. zagrebačke pješačke pukovnije. U borbama
sudjeluje i šest satnija 93. pješačke pukovnije, bitnice 13.
zagrebačke topničke brigade 34. i 37. topničke pukovnije.
U tim borbama izginuo je veliki broj vojnika a mnogi su
teško ranjeni ili su zarobljeni.
Za hrabro držanje u borbama kod Krivotula Novih,
Mogile i Tarnovice Polne 16., 17. i 18. ožujka Vrhovno
armijsko zapovjedništvo i Zapovjedništvo kopnene vojske
pohvalili su držanje 16. i 23. pješačke i 25. domobranske
pješačke pukovnije.
Na sjeverozapadnom dijelu austrougarske fronte
težak vojni i psihološki udarac. 23. ožujka, nakon dugih
i iscrpljujućih borbi s tisućama mrtvih i teško ranjenih
na obje strane, Rusi osvajaju utvrdu Pžemišlj. Bila je to
šokantna i strašno deprimirajuća vijest na svim bojevim
linijama austrougarske vojske.
Utvrđenu obrambenu liniju Krivotuli – Mogi-
la pojačava se novim linijskim rovovima, zaštitom
od šrapnela, žičanim preprekama. Pozicije III. bojne
25. (zagrebačke) i III. bojne 26 (karlovačke) pješačke
pukovnije zamjenjuju se bojnama 13. i 16. pukovnije. U
Mogilu dolazi doknadna VIII bojna 16. pukovnije pod
zapovjedništvom satnika Kosanovića s osam časnika,
923 vojnika, 4 poljske kuhinje i 13 vozila. Sljedećeg dana,
26. ožujka u jutro u 5 sati, od prethodnog dana pristigle
doknadne bojne poginula je šestina njezinih pripadnika,
a u noći 29. ožujka, kod Krasilovke, Rusi zarobljavaju još
17 U Hostivu je od 14. ožujka 1915. bila smještena i pokret-
na bolnica i 12 pripadnika orkestra 16. pj. pukovnije. Ratni dnevnik.., 26.
29 vojnika 16.pukovnije. I dok se postrojbe XIII hrvatskog
korpusa i dalje utvrđuju, ruski glavni armijski stožer pre-
bacuje XXX. armijski korpus iz Stanislava u Dolinu.
O sudjelovanju slavonskih vojnih formacija u bor-
bama kod Stanislavova; 78. osječke pješačke pukovnije,
28. osječke domobranske pješačke pukovnije, 12. ulanske
i 38. poljsko-topnička pukovnije piše ondašnji hrvatski i
osječki tisak. Pišu da su operacije bile «katastrofalne», a
da su «najteže gubitke imale 78. i 28. osječka pukovni-
ja». Poslije ponoći 9. svibnja Rusi pokreću novi snažni
topnički, a zatim pješački napad na cijeloj bojišnici od
Krivotula do Hotimira, ali su odbijeni.
O zarobljavanju vodnika
25. domobranske pukovnije Josipa
Broza kod Okne u Bukovini
25. ožujka 1915.g.
Od potiskivanja Rusa iza istočnih granica Galicije
i Bukovine, rovovske pozicije uz meandrirajuću rijeku
Dnjister na istočnom pograničju Bukovine držale su
postrojbe 42. pješačke pukovnije. Kod mjesta Okno nala-
zile su se postrojbe 25. zagrebačke pukovnije. Na Uskrs
25. ožujka 1915. kada je ovaj blagdan bio istog dana i po
julijanskom i po gregorijanskom kalendaru (katolički i pra-
voslavni), Rusi iznenada pokreću novu jaku ofenzivu. Toga
dana većina časnika nije bila u svojim jedinicama nego su
u pozadini, u stožeru slavili Uskrsne blagdane. Vodnik u
jednoj od bojni 25. domobranske pukovnije Josip Broz
nalazio se u rovu kada je rusko pješaštvo počelo nadirati
na njihove rovovske položaje. Domobranci su u početku
uspješno odolijevali prodorima dok obrana na susjednoj
poziciji nije probijena žestokim napadima čerkeske kon-
jice iz «Divlje divizije».
Biograf Josipa Broza prenosi njegova sjećanja;
«
Čerkezi su opkolili bataljon /bojnu, op.B.G./ u kojem se
nalazio Josip Broz. Sjahali su sa svojih konja i s kopljima
u rukama jurnuli s leđa na rovove tog bataljona. Zauzet
odbijanjem napada ruske pješadije, bataljon nije uopće
primjetio dolazak Čerkeza. Čerkezi su se prosto sjurili u
domobranske rovove. Jedan Čerkez, sa svojim kopljem
dugim dva metra , naletio je na Josipa Broza, koji je u ruci
imao pušku s bajonetom. Vješt mačevalac, Josip Broz je
odbio nalet prvog Čerkeza, ali je u tom trenutku pritrčao
Josipu Brozu i drugi Čerkez s leđa i zabo mu u lijevu
lopaticu gvozdeni vrh svoga koplja».
O daljnem zbivanju sjeća se Josip Broz; « Dok sam
odbijao napade onog prvog Čerkeza, odjednom sam osje-
tio strahovit udar u leđa. Okrenuo sam se i vidio iskeženo
lice drugog Čerkeza i ogromne crne oči s jakim obrvama.
Pao sam. Čerkezi su tada počeli da kasape sve od reda, pa
čak i kolju noževima pojedine domobrane. Nešto kasnije
naišla je ruska pešadija, koja je zaustavila ovo orgijanje
Čerkeza. Istovremeno su Čerkezi zarobili i čitav štab domo-
branskog puka.
.»