Basic HTML Version
156
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
Pjesma (duh se voli odijevati...)
Duh
se voli odijevati tako:
deset ručnih,
deset nožnih prstiju.
ramena, i sve ostalo
u noći
u crne grane,
u jutro
u plave grane
svijeta.
Može ploviti, naravno,
ali bi radije
istisnuo grubu tvar.
Zračna i bezoblična je stvar,
on treba
metaforu tijela,
limun i apetit,
oceanske fluide;
treba tjelesni svijet,
instinkt
i maštu
i tamni zagrljaj vremena,
slatkoću
i opipljivost,
da bude shvaćen,
da bude više od čistog svjetla
koje gori
gdje nitko nije --
pa ulazi u nas --
ujutro
zasja iz grube raskoši
poput uboda munje;
a noću
osvjetljava dubinu čudesnih
utapanja tijela
poput zvijezde.