Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
155
Kokabure
U svakom srcu postoji kukavica i prokrastinator.
U svakom srcu postoji bog cvijeća, samo čeka
izići iz svojeg oblaka i podići krila.
Kokabure, vodomari, stisnuti uz rub
svojeg kaveza, tražili su me da otvorim vrata.
Godinama kasnije budim se u noći i sjetim kako sam im rekla
ne
, i otišla dalje.
Imali su smeđe oči meko-srce psa.
Nisu htjeli ništa iznimno, samo letjeti
kući na svoju rijeku.
Do sada ih je valjda prekrila velika tama.
A ja, ja još nisam bog niti najbljeđeg cvijeća.
Niti se išta drugo promijenilo:
Netko baca njihove bijele kosti na gnojište.
Sunce sja na zaponac njihova kaveza.
Ja ležim u mraku, moje srce lupa.