Basic HTML Version
138
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
Riječi koje se nemaju za što zalijepiti
Razgledamo ruševni frankopanski dvorac.
Pokušavamo ući, a mravi bježe iz njega. Bez njih kamenje još je sipkije.
Želiš izgrepsti vosak odavno utrnulih svijeća. Dvorac je kao senilni starac
koji je izgubio svoje stoljeće i čija je rodbina već vjekovima mrtva.
Kažeš mi da se tu riječi nemaju za što zalijepiti, da se priča vraća ustima.
Pa ipak, nabrajam što više imena, pokušavam pomaknuti plemenitaše od
magle.
Možda zdanje progovori, preko kamenih glasnica reprogramira svoju
mučninu.