Basic HTML Version
128
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
PROMJENE VASIONE
Sivo nebo mračno je danima
bijela golubica neba
zvonom odolijeva sivom nebu
japanskoj snimateljici tako je sve to potrebno
kako bi se različiti dijelovi svijeta
nekako u istoj tami spojili
Toliko je suprotnosti u jednom danu
toliko tmurne ljubavi završava na slici
Iako: ostajemo ovdje čuvajući
olovni pokrov. Više puta šuteći se povlači
preko tvoje glave preko tolikih ljudi
Ta nisu mogli toliko žurno
kao pokvareni kradljivci plemena
razbuktati plamen. Sada bez požara
grije nas zdvojna tišina
LJUBAV U RANAMA
Među toliko rana zadanih
na sve strane: kolike ljubavi ostat će
tek lice koje guta vlastitu mržnju
Tek kosac koji sve zaboravlja
što ga je vuklo osveti
(ona se neprestano okreće
samoj sebi)
Toliko smo toga nudili toliko toga
jednostavno dali toliko su sami uzeli
Tako smo bogati smrću
koja se nekako oblači prepuna lažne tuge
Za svima žalimo: tvoje lice u jastuku
druguje s tijelom koje se hrani
tvojim tijelima
tvojom strašću
otvorenom kao prozor
u neko čisto i potpuno proljeće
Svuda pupaš i nudiš se
poljupcima koji će doći: upijaš
sve ono što nismo stigli stvoriti
Ljubi ljubi glavu ne okreći
Tako će smrtonosno trn ruže ljubavi
zaustaviti srce zauvijek
U tom trenu stvaranja
(a on se ne otkriva)
(on se ne pokriva)
Srce otvoreno tebi kuca
tako u svakom odlasku u svakoj tuzi
mogu od tuđeg zagrljaja učiniti svoj
Tako neprestano ljubimo
vlastitu ljubav
Usne se naginju izvor se gasi
kako neprestano ljubiti kako voljeti
kako biti u ljubavi
neprestano nagnutoj nad nas