Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
127
Branko Bošnjak
PJESME
VEĆ DANIMA
Svi djelići svijeta
bez dodira su sami
ne znaju što je to
vesele se porukama
ostavljeni sami sebi
gube neki osjećaj slobode
koju koristi užurbana propast
Nitko ne pita nitko ne odgovara
sve obavija neka ukusna strava
želi grliti želi pjevati
Iz najdublje dubine svjetova
odaziva nema: buka nastale tišine
nepodnošljiva sama sebi
grli se sa sobom kako bi
udvojila vrtoglavo
ništavilo svijeta
nudeći se svemu
nudeći se
vlastitoj bezvrijednosti
JELOVNIK OČAJNIKA
Poludjeli od bistrine
tka se vjera tame
nad koju će se okrenuti
i oni željni mesa
i siti hranom gladi
Kako ću mokrim okom
slaviti s onima što vjeruju
kako je prijevara uspjela
ako čuvaš sigurnost u podrumu
gdje se gubi sve što si pokupio od onih
koji su već ugrabili neku obveznu potkupljivost
Tako i za njih jedna soba
vrijedit će beskrajno
iz vremena u vrijeme
Dok samo od sebe ne krepa