Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
101
Marina Šur Puhlovski
BRAT IZ AMERIKE
S dvadeset godina pobjegao je u Ameriku, smijući se da se čulo odavde do Afrike. A sad se odlučio vratiti, „za
stalno, ne samo u posjetu“, javi majci, kod koje je namjeravao živjeti, potom i starijem bratu
- B. se vraća - reče stariji brat ženi, na što se oboje snuždiše. Kad god bi dolazio izbijale su krize.
Brat ih je donosio sa sobom poput pijavice u čijem je središtu on mirno sjedio, dok se oko njega kovitlac širio
i zahvaćao sve oko njega, prvo one najbliže. Kao nekad njegove roditelje...
Majka mu je, prije penzioniranja, bila pjevačica u zboru, davno rastavljena od svoje solo-karijere, otac, sada
pokojni, bio je inženjer zrakoplovstva, i radio kao nastavnik u srednjoj školi, s vječnom ambicijom da se dočepa
fakulteta; kad već nije postao ministar zrakoplovstva... Obje ambicije spriječilo je postojanje izvjesnih manjkova od čijeg
bi spominjanja njihovom vlasniku nagrnula krv u lice... Recimo, kad bi ga podsjetili da je studirao dvadeset godina. Tih
dvadeset godina uzdržavala ga je žena, propustivši šansu da se izvuče iz zbora.
- Zbog tebe sam žrtvovala karijeru solo-pjevačice, bolje ti je da šutiš – odrapila bi mužu kad bi je zasuo kole-
kcijom svojih prigovora – da „loše kuha“, „ne održava čistom kuću“, „za sobom „ne pere kadu“, pa i da je „glupa“ .
- Nemaš glasa! – odgovorio bi joj muž. – Zato nisi napravila karijeru...
- Imala bih glas da sam ga školovala – odgovarala je žena. – A mogla sam se školovati da ti nisi studirao, zna
se koliko, itd..., itd... u krug, uvijek iznova i isto, jasno, uz proširenja.
Tko bi rekao da će tako završiti dvoje čija je ljubav započela u teškim danima poraća, uz logorsku vatru, kad
su im se prvi put sljubili glasovi u zajedničkoj pjesmi, ispod srebrnog odsjaja mjeseca? I koji su prošli dramu njene i
njegove rastave, od kojih je njena bila napornija, jer joj je muž bio u zatvoru, a imala je i sina... Izdržali dugu odvojenost
u dva udaljena grada potajnom izmjenom pisama.. I konačno bijesnom strašću započeli zajednički život, poravnavši
grobove prethodnih. U tim je grobovima završilo sve osim stana i sina, kojih se otac morao odreći pobjegavši u Južnu
Ameriku. Sin je dobio novo ime i prezime – da nikog ne podsjeća na ono što je bio – a onda i polubrata koji je skupa s
njim slušao prepirke svojih roditelja, sve dok nije pobjegao studirati u Graz.
Stariji sin je dotle već odmaglio iz kuće, točnije, bio je izbačen na zahtjev svog očuha – zbog neposluha. A
koje se svodilo na prečesta i preduga noćna izbivanja. Nakon toga se školovao sam, iskoristivši genetsku podlogu koju
mu je ostavio biološki otac – začudno solidnu. Dar s neba, jer mu je to bila jedina stvarna imovina. S izbjeglim ocem
družio se u mašti i snovima.
Mlađi brat požurio je za starijim, čim mu se pružila prilika – naime, htio je studirati džez. Točnije: bubnjeve. A
kako se u zemlji nije predavao džez, morao je otići izvan zemlje. Sve, samo da s roditeljima ne ostane u stanu sam. Bili
su udruženi u ljubavi i mržnji, tako tijesno da ni za koga nisu ostavili mjesta; samo njih dvoje; kao sijamski blizanci
srašteni polovicama tijela.
Dvije godine su u Graz stizale uredne mjesečne doznake, a onda je iz Graza stigla karta na kojoj je pisalo:
„Samo da vam javim... Ovih dana selim u Ameriku“.
Otac je smjesta posegnuo za telefonom, nazvao sina, prvi put ne mareći za trošak.
Kakve su to gluposti? - vikao je. - Nakon dvije godine napustiti studij! I otkud ti novac za avion? I za život
tamo? Tko će ti to plaćati?
Vi ste mi to platili – bezobrazno je odvratio sin. – Uštedio sam novac od školarine u Grazu.
Znači nisi studirao? – zapjenio se otac.
Niti dana – smijao se sin. – Što imam studirati? O muzici znam sve.
Otac je zanijemio, predao telefon ženi, koja je ponovila razgovor. Onda joj ipak oduzme telefon, radi troška.
Najbolje da smjesta odemo u Graz – reče žena, presječena usred riječi.
Prekasno je – reče muž. – Sutra je već u Americi.