Basic HTML Version
88
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
O NEBU
o nebu zar ne pisaše aristotel prije nekoliko tisuća godina
raspravljajući o toj eteričko filozofskoj temi razuđeno i mudro
kako ja bijah od rane mladosti vezan za slikovnost i vlastitu maštu
tako i ja skromno razmišljah o kraškim oblacima ispod mene
ploveći u zrakoplovu iznad europe zatim atlantika i sjeverne amerike
ne sluteći da oblaci nisu kamen i da kamen nije oblak
ali što je tu je mašta nas odvodi u visine u ponore do nemogućeg
i uvijek se sjetim prijatelja pjesnika iz zagreba koji napisa studiju
o disciplini mašte što često otada imam na umu što na umu
to na drumu što u meni (pjesniku) to u tebi (čitatelju)
i taj suodnos sliči krvi mesu kostima i koži u tijelu čovjekovom
a onda eter i nebo gotovo mi dođoše glave (velim to metaforički)
kada tog jutra 1968 ili 1969 godine zabezeknuto promatrah prvi silazak
ljudi na mjesec polako nesigurno u tufnastim skafanderima sa zastavicom
u ruci i uvježbanim sloganom – mali korak za čovjeka ali veliki za čovječanstvo
i bijah svjedokom tog prvog iskoraka čovjeka u kozmos uzbuđen do patologije
zapravo nesvjestan paralele da ja kao sićušni sudionik tog epohalnog događaja
ne moram nimalo filozofski razumjeti ono o čemu piše grčki mislilac
ali itekako osjećam taj drhtaj živoga čovjeka što korača površinom mjeseca
kao da ja istoga časa koračam iza njega oprezan uplašen neutreniran
bez sile teže bez mogućnosti da se podignem ako slučajno padnem
na toj pustoj površini između rovita sna i ogoljene kozmičke zbilje
u dalekom nebu iznad planete zemlje i etera okolo osvojena mjeseca
satelita komada dijela nekadašnje moćne zemlje što se jednim komadom odvoji
i pluta u sivom a mnogi vele crnkastom beskraju i naprijed i nazad i oko sebe
ne mareći za filozofske riječi i sentence izrečene davno prije ovog putovanja
ali to ne znači da se ovo zbiljsko i realno i dokumentarno potire s onim prijašnjim
dapače to se tek usložnjava prožima dopunjuje s veličanstvenim mislima i riječima
koje možda i naslućivaše ovaj povijesno kozmički trenutak i događaj bez premca
jer i jedan francuski romansijer zar ne opisivaše put na mjesec još prije sto godina
u što tadašnji ljudi nisu puno vjerovali a skeptici govorahu tko to zna možda
da možda se i dogodi znanost i vrag nije li tako ne spavaju ne drže se po strani
da da znanost i vrag to su vražiji naumi i poslovi kada se miješaju tekućine
u retortama i stvaraju čudesa iz dana u dan iz mjeseca u mjesec iz godine u godinu
i tko zna kuda to vodi i dokle će to tako zar i beskraj (što li) ima svoga svršetka
još kao mladac vjerovah da je grad gender u kanadi najdalje mjesto na zapadu
i te 1984 godine ispuni mi se želja da ga posjetim 17 marta iste godine
u subotici bijaše sunčano u bratislavi oblačno u pragu mećava
i jedan talijanski nogometni tim se prinudno spusti svojim zrakoplovom u slovačku
čekajući da snijeg u češkoj okopni i oni zaigraju u pragu (te ja na aerodromu dobih-
dva potpisa od nogometaša rossija i platinija) a bonyeka uprava tima
zatvori u čajnu kuhinju aerodromske čekaonice i vikaše ne i ne
i niente i niente - bonyek niente - strašno uplašeni krečno blijedi glede kluba -
da će stara dama juventus izgubiti i tog internacionalca (kad ova dva već potpisaše za mene)
ne i ne - zapomagaše - budući da sam se ja predstavio kao urugvajski milijarder
(razgovarasmo francuski i ja (metaforički možda a možda i ne) ponudih momcima
- carte blanche)