Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
87
O ZEMLJI
o crnici da zborim poput mojih djedova i pradjedova od sombora subotice i žednika
do kuzmana bonifacija i silvestra što imahu natjecateljski duh i te 1870 i te 1904
borba za prinose žita kukuruza i suncokreta na određenim parcelama
bijaše više negoli teška (i s talijanima i s francuzima i s mađarima)
u zemlji panonskoj i zemljama talijanskim francuskim i mađarskim –
ali ipak nadmoćno pobijediše – i njih čekaše farmeri amerikanci i farmeri kanađani –
i njih nadmaše u količini i kvalitetu i žita i kukuruza i suncokreta –
o ta dobra stara vremena - o ti dobri stari natjecatelji – ima li ih i danas –
tu među nama - makar u susjedstvu – makar u americi ili u kanadi – svejedno –
kada te ne pitahu samo za nacionalnost već kako to uspijevaš na svom komadu
zemlje kao da si prvi drugi i treći adam koji hoda tom zemljom
s prvom drugom i trećom evom i njihovom djecom –
a blažena kišica rosi po njihovim umornim licima
i suncem što dolazi i dnevno zalazi iza obzora njive šume kuće i jezera
i govoriš im da si manji od mrava i manji od buba mare
a oni se čudom čude takovom objašnjenju i skromnosti za koju misle da je lažna
a lažna bi doista bila hvala i spoznaja kao i mudrost ostalih godina
kada bi trebalo preživjeti i vrijedno raditi a ne samo u godinama natjecanja
(jer to je bilo – možda – samo slučajnost da si pobijedio i boljeg od sebe –
jer agricola nije samo rezultat brzina količina kao u sportu
već i kvaliteta zrna jednog od žita i zrna jednog od kukuruza
i zrna jednog od suncokreta što se pretoči u ulje kojim se mažeš ljeti
po najvećoj vrućini koja se zvaše kanikula a zimi premažeš samo usnice
i raspucalu kožu na dlanovima i odmah ti bude bolje i zadovoljan si veoma
i motriš tiho u sebi pobjednički svoju snažnu djecu i njihovu djecu u kolijevci
kao laščad i mlade rode što će jednom (isuviše brzo) odlepršati ne samo u afriku
već i dalje u južnu ameriku australiju kamčatku i još dalje prema polovima
trčeći za poslom nepoznatom daljinom ljubavlju možda i mladim mjesecom
iza guste tajge u kojima se ponekad može vidjeti i bijeli sibirski tigar
na putu samo njemu znanom od daleka sjevera do topla pacifička juga
i ti misliš na njega ne zapravo vidiš ga u zbilji a on se vrpoljji što ga motriš
jer želi ostati i opstati u svojoj osami u svom tisućljetnjem putu od rusije do persije
ne želi bijeli tigar ni u pjesmu ni u pripovijest niti u roman a ponajmanje u dramu
želi biti u svojoj ljušturi u svjetlu snijega sibira i sunca stare i nove persije dakako