Basic HTML Version
86
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
O VODI
voda si uglavnom dok živiš ljubiš radiš boluješ umireš liječiš se
živjeti živjeti vičeš bezglasno nitko te ne čuje često ni sam sebe ne čuješ
vodenast si malo manje od vode ne baš providan tek kad staneš iza rentgena
vide ti se kosti pomalo pluća jetra bubrezi a praznina okolo njih je tekućina
što je zapravo voda ne baš izvorska to jest kad se rodiš tog časa si izvor dijete
možda sreće možda patnje možda se rodiš usred rata ponekad i usred mira
dijete si sreće dijete odricanja dijete napornog rada zaljubljeno dijete(daj bože)
u majku u oca u brata u sestru u drvenog konja kojega jašeš njišući se vječno
poput starih mongola koji i danas jašu u našoj mašti s istoka azije do zapadne europe
jašu jašu jašu kroz stepe šume jaruge i brda i planine kao u zemaljskom raju
gdje se samo njiše i jaši do vječnosti i natrag s pomalo umora i puno zadovoljstva
ali ti si dijete i to ne znaš tek kasnije saznat ćeš što su to napori i radosti i znanja
kada doista i radosti mogu dosaditi i postati užasni napori i tjeskobe i mučnine
ali ti si nevino dijete otvorenih začuđenih očiju i jednako motriš površinu jezera
pokraj kojega si se rodio a onda širinu rijeke kod pešte i petrovaradina i beograda
jer tvoji roditelji te vodahu kao kuče na povocu od grada do grada od jezera do rijeke
ne propustivši poneku zgodu da ti ispripovjede kako smo mi porijeklom s mora
a ti naravski ne vjeruješ do trena do časa kada posjetiš more i progovoriš
a ljudi s mora se osmijehnu i kliknu – gle ovoga malca govori kao mi –
no ti si još uvijek nepovjerljiv jer petsto šesto kilometara na jug te straši
i ta daljina je najduža daljina koju možeš zamisliti kao drugi kraj svijeta
a ovi preplanuli ljudi s mora se možda šale s tobom i tvojim govorom
te riječima koje znadeš od rođenja – rorata – kulecati – reterat – ajer – suha pogača –
i tako dalje – uzlivanca – koja se presijava u kori sa sirom i toplom juhom od rajčica –
onda te radoznalci vrte okreću poput čigre i vele - isti mi – isti mi – pljunuti mi –
a ja se čudim i ljutim i ne volim da me zovu tako kako me zovu i ne volim da me pljunu –
nisam još vičan igri riječima – to će doći puno kasnije – ali se sjećam događaja djetinjstva
dobro se toga sjećam jer za mene to bijaše novo i pomalo šokantno i pomalo čudno
a čuda ću se odista nagledati u svome životu podosta i u literaturi također
čudo je zar ne vidjeti žuto pile u travnju ove godine a u travnju sljedeće kao moćnog pijetla
pa kako to - pak zašto to – čudo rođenja i čudo života – eto zato govori ti biologija –
i more – govori ti i more – ne to što si potomak grada s mora već u moru s ribama koje motriš
posve izbliza i s maskom i bez maske – jer hrabro otvaraš oči – i taj podmorski svijet
(kao i onaj u eteričkom kozmosu – zar ne) – podsjeća te makar u zrnu pamćenja
onoga što je bilo - i prije tebe i prije tvojih roditelja – što je bilo u mladom moru
i mladom suncu – kada i tvoj komadić budućeg tebe valja pramen pjene prema obali
jer i ti si uglavnom voda – i pramen pjene iz koje ćeš izroniti je voda – i to je to –
i bilo i bit će tako – zapisaše mudre knjige kasnije – i bi tako i tako neka ostane zavijeke