Basic HTML Version
8
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
Književnost moliških Hrvata
Antonio Sammartino
Pet stoljeća tišine
Autor ovim člankom predstavlja moliškohrvatsku zajednicu i književno stvaralaštvo tog naroda, koji pet
stoljeća živi izolirano od svoje drevne domovine. Pola tisućljeća povijesti proteklo je gotovo u tišini, a da tijekom
tog vremena nije ostao nikakav pisani trag njihove prisutnosti na Apeninima.Tek posljednjih nekoliko desetljeća
postupno se otkrivaju njihovi korijeni i njihov jezik, štokavsko-ikavsko narječje, čiji je temelj ostao nepromijenjen
od XV. stoljeća, da bi u novoj domovini dobio kroatizirane talijanizme. U članku se daje pregled književnosti i
njezin razvoj, počevši od prijepisa drevnih tekstova, koji su do XXI. stoljeća stigli samo u usmenom obliku.
Uvod i povijesni pregled
Italija je, zbog svojeg položaja u središtu Mediterana, oduvijek bila mjesto susreta i sukoba među različitim
narodima, od kojih je svaki pridonosio kulturnoj izgradnji talijanskog stanovništva.
Naselja stranih narodnosnih skupina u Italiji tek su nedavno predmet temeljitog historiografskog istraživanja,
prevladavajući pretjeranu prisutnost fragmentarnih i površnih podataka lokalnih povjesničara.
Usmjerujući pažnju na slavenska naselja balkanskih doseljenika u južnoj Italiji, o glavnim talijansko-slavenskim
odnosima izvijestio je, s velikom jasnoćom i pažnjom, Roberto Perrone Capano u djelu
“Sulla presenza degli slavi in
Italia e specialmente nell Italia meridionale”
1)
, u kojem piše
:
“Ključni događaji tih talijansko-slavenskih odnosa jesu:
1. Slavenski prodor na mletačko-ilirski teritorij i na poluotok u vrijeme seoba naroda i barbarskih provala u Italiju
(V.-VIIl. st).
2. Kretanje stanovništva i naseljavanje slavenskih seljaka i robova, što zbog trgovine robljem, a što kao posljedica
politike careva u Carigradu ili arapskih emira na teritoriju južnih, talijansko-grčkih pokrajina (VIII.-XI. st).
3. Politički i gospodarsko-trgovinski odnosi raznih talijanskih država, a posebno Kraljevine Apulije i Sicilije s
kraljevinama Srbijom i Hrvatskom, te dalmatinskim gradovima (XI-XVst.).
4. Slavensko utočište u Italiji, u primorskim gradovima i naseljima u unutrašnjosti, u razdoblju turskih osvajanja i
naseljavanja Balkana (XV.-XVI. st).
5. Prodor plaćeničke vojske u Napulj, Brindisi i druge gradove (albanski, hrvatski, mađarski vojnici, vojne postrojbe
Real-Makedonije, itd.), uglavnom od XV. do XVIII. stoljeća.
6. Prodor političkih emigranata iz slavenskih zemalja tijekom oslobodilačkih revolucija i borbi za neovisnost u 19. i
20. st., pa sve do demokratskih i radničkih pokreta tih zemalja, posebno između 1940. i 1950.»
7. Ne treba zaboraviti ni posljednji egzodus (1990. god.), uzrokovan ratom među bivšim jugoslavenskim repub-
likama.
Iako možemo govoriti o stalnom iseljeničkom valu, vrhunac slavenskoga doseljavanja u Italiju događao se u
drugoj polovici 15. pa sve do 17. stoljeća. Točnije, od druge polovice 14. stoljeća, te osobito tijekom 15. i 16. stoljeća
možemo govoriti o osnivanju i razvoju slavenskih sveučilišta, bratovština i vjerskih zajednica.
Izostavljajući one na sjeveru, podsjećamo na sljedeće vjerske zajednice:
Fraternitas Sclavorum S. Petri martiris
,
koja se pojavila 1375. i traje sve do kraja 16. st. u gradu Recanati;
Universitas Sclavorum
u Anconi, od 1439. god. i
Soci-
etas Confallonorum Sclavorum
utemeljenim u prvoj polovici 15. st. u Rimu, gdje od 1478. do 1520. god. za slavenske
studente djeluje
Confraternita del S. Spirito
(bratovština Sv. Duha), te od 1522.
Collegium Germanicum-Hungarorum
i
Collegium Graecum
; sredinom 16. st. u gradovima Giovinazzo i Trani djeluje
Universitas Sclavorum
;
Collegium Illyricum
(1580.-1782.) u Loretu;
Fraternitas Sancti Hieronymi Illyricorum terre Lanciani
postoji u gradu Lanciano.
1
‘O slavenskoj prisutnosti u Italiji, posebice u južnoj Italiji’
(Roberto Perrone Capano:
Sulla presenza degli slavi in Italia e specialmente
nell’Italia Meridionale.
Atti dell’Accademia Pontaniana. Vol. 12. Napoli: Giannini. 1963).