Basic HTML Version
78
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
SVJETLOST I STABLO S JEDNOG PLATNA ANSELMA KIEFERA
Svjetlost umire u lišću masline.
Ali,
mnogi ljudi koje znam
i koje sam znao
nisu umrli i neće umrijeti
ni u kakvoj svjetlosti.
Vidim ih ponekad u polusnu
nekoj večernjoj težini
kako zadihani od kolovoza i dana
noktima stružu po zraku
kao da s nekog mukotrpnog stabla
rukama grebu suhu i tvrdu koru
kako bi njome jedni drugima
liječili stopala i oči.
I možda je baš u tome njihov
ili tvoj nauk
Barnaba?
Možda mi baš oni žele reći
to prastaro iskustvo
koje se uvijek mrtvo
rađa sa svoje vlastite usne.
Kako, naime,
i ono što gori
na dnu ili početku
bilo kojega pakla
baš tako goreći
jedan trenutak
prije nego se ugasi u pepeo
biva svjetlost.
NEROĐENI
Plači, plači u snu anđele
tako će tek gorjeti sve te svjetiljke,
ulje lampioni i lampe
tako će tek rijeka u kojoj si umivao ruke
dotaknuti skut smrti
od kojega je sazdan poljubac ponad kojeg bdiješ.
Nerođeni se igraju svojim igračkama od zlatne
paučine.
Sve ono što ja više ne mogu, njima je nadohvat
snu.
Sve ono što njima nadohvat je snu, putuje
cestom
i mrtvo mi je u očima.
Ljubio sam njihove ruke,
gledao te u one davne, samilosne oči