Basic HTML Version
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
59
se ženili zasnivali su vlastite obitelji i gradili vlastite kuće i imanja.
Dokidanje feudalnih odnosa 1848. godine promijenilo je ekonomski, politički i socijalni položaj predijalaca u Keči jer
su oslobođenjem kmetova izgubili jeftinu radnu snagu. Kmetovi su to slavili danima pijankama i pjesmom a predijalci
su zbog izgubljenih prava i privilegija bili iznimno nezadovoljni. Zbog ove promjene, predijalcima nije ništa drugo
preostalo nego da sada, iako nenavikli na fizičke poslove, sami prionu na posao obrade zemlje. Ovu promjenu
hrvatski predijalci su tumačili na način da su sada i njihove obaveze prema senioru, Zagrebačkoj biskupiji, također
prestale. Nastavili su sami obrađivati dodijeljenu zemlju i ponašati se kao njeni gospodari. Takvo je stanje potrajalo
do 1860. kada je uređen novi katastar i kada su ustrojene gruntovne knjige. U to vrijeme je, po svemu sudeći, for-
malno-pravno ukinuta i biskupska gospoštija Billed. Zadnje knjige te gospoštije
116
obuhvaćaju razdoblje od 1853.-
1859. godine (Krpan, 1983, str. 61).
Kečanski Hrvati su se u ovim novim okolnostima dobro snašli. Zadržali su stare posjede a u vremenu od 1880. do
1914. godine mnogi od njih svoje su posjede i povećali. Imali su dovoljno hrabrosti da za kupovinu zemlje i alata
uzimaju bankovne kredite. Da bi unaprijedili svoj posao i povećali produktivnost nastojali su nabavljati najnovije
strojeve. Tako je prva vršalica (dreš) na parni pogon u Hrvatskoj Keči nabavljena 1900.-te godine. Stari Kečani, kao
mali plemići nemeši, puno pozornosti su polagali i uzgajanju rasnih konja rase
noniu
s a kasnije i
lipicanera
za koje su
često dobivali priznanja na međunarodnim izložbama. Jedna takva izložba rasnih konja održana je 1913. godine u
Hrvatskoj Keči (Krpan, 1983, str. 66).
Hrvatski predijalci su dolaskom u Keču zasnovali svoje naselje Hrvatsku Keču a uspostavljena je i posebna općina.
Prema Messner-Sporšiću općina postoji od 1880. do 1930. godine. To se oslanja na podatak koji Karlo Kovalik,
učitelj u Keči, navodi u svom izvješću ugarskoj vladi u Budimpeštu. Adam Mixich osporava taj podatak i navodi mišl-
jenje da je hrvatska općina postojala već od 1806. godine.
Čini mi se da je vjerojatniji podatak kojeg navodi učitelj Kovalik jer su Hrvati predijalci prilikom doseljenja, iako
plemići
nemeši
, bili podložnici Zagrebačkog biskupa na njegovom imanju Billed sve do ukinuća tog imanja i glavnina
pravnih i drugih odnosa bila je uređena posebnim pravilima. Tek nakon ukinuća gospoštije Billed i osobito nakon
ukinuća kmetstva javlja se potreba lokalnog organiziranja u nekim novim formama pa ovo pitanje ostaje da se
ubuduće pomnije istraži.
Hrvatski predijalci, doseljenici u Banat, živjeli su od svog doseljenja sve do sloma Austougarskog carstva, 1918. go-
dine u mađarskom dijelu carstva. Po završetku Prvog svjetskog rata najveći dio Banata našao se u sastavu Kraljevine
SHS. U studenom 1918. u Keču je ušao odred srpske vojske a koncem mjeseca lipnja 1919. godine u selo je ušla
francuska vojska. Idućih dana uz asistenciju srpskih i rumunjskih oficira započelo je razgraničenje i postavljanje nove
granice između Kraljevine SHS i Rumunjske. Nije uvažena želja Hrvata iz Keče da cijela Keča pripadne Kraljevini SHS
nego je navodno francuski oficir postavio granicu po sredini sela koja je razdvajala selo. Zapadni dio sela s Orvatskim
sokakom i Mačevim krajem pripao je Kraljevini SHS a istočni Rumunjskoj. Tako je ostalo sve do 18. siječnja 1924.
godine kada je novim dogovorom o ispravljanju granice, cijela Keča pripojena Rumunjskoj. U Hrvatskoj Keči tada
je živjelo oko 750 stanovnika koji su posjedovali 8.000 jutara oranica i 100 jutara pašnjaka (Krpan, 1983, str. 86).
Formalno pripojenje Hrvatske Keče Rumunjskoj i ukidanje hrvatske općine nije išlo glatko jer su Hrvati dugo odbijali
prihvatiti nova rješenja i slali su brojne pritužbe na sva državna tijela do Bukurešta. Konačna naredba o ujedinjenu
dvije općine, hrvatske i rumunjske u jednu, koja se od tada naziva samo Keča (Checea), došla je koncem prosinca
1929. godine a čin ujedinjenja obavljen je na Novu godinu 1930. godine. Pripojenjem hrvatske općine onoj u ru-
munjskom dijelu sela prestala je djelovati ustanova koja je do tada bila instrument autonomije i očuvanja ne samo
lokalne samouprave nego i nacionalnog i kulturnog identiteta. Kasniji tijek događaja pokazao je da je nakon ovog
ujedinjenja došlo do gubitka nacionalnog i kulturnog identiteta a demografski trendovi su narednih desetljeća doveli
do toga da je danas dramatično upitna opstojnost ove hrvatske nacionalne zajednice.
Pored svoje općine Hrvati u Keči su već prvih godina nakon dolaska u novi zavičaj imali svoju, hrvatsku školu. Prvu
školsku zgradu izgradila je Čanadska biskupija i ona je svojoj svrsi služila punih stotinu godina. Potom je izgrađena
nova prizemna zgrada u kojoj je djelovala hrvatska škola do 1951. godine kada je zatvorena. U školi je bio stan za
učitelja i dvije veće prostorije koje su služile kao učionice. Jedna prostorija se koristila kao crkva. Pouzdane vijesti
o radu škole iz starijeg razdoblja ne postoje ali zato postoji dokumentacija o radu škole dok je ona kao katolička
konfesionalna škola bila pod upravom Temišvarske biskupije. Dokumentacija se pažljivo čuva u Arhivu Temišvarske
biskupije u Temišvaru.
117
116 Acta oeconomica-Dominium Banaticum, vol. CCXIII, 1853-1859. Arhiv Zagrebačke nadbiskupije.
117 Ovom prigodom zahvaljujem mons. Martinu Roosu, temišvarskom biskupu koji me je primio u Biskupskoj palači kao i njegovom kancelaru dr. Nikoli Lausu koji su mi omogućili detaljan uvid u
dokumentaciju o Hrvatima u Keči koja se čuva u njihovom Arhivu.