Basic HTML Version
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
riječi
1
USKLIČNIK
Jorgos Teotokas
Proturječja samoće
(ulomak iz djela
Sati dokolice
)
Ako toliko žena plače, mislio sam, to znači da je ko-
munikacija među dušama jedna vrlo teška priča. Ali i
najpotpunije i najdublje stjecanje života. Kada se jedna
duša, sa snagom ljubavi, približi drugoj duši u kaosu i
dade joj ono najbolje čime raspolaže, a od nje uzme
ono najbolje što u njoj nađe, oslobodit će se svoje lju-
šture, tiranije ega, naslonit će se i odmoriti u zagrljaju
čovječnosti. To se, mislim, vrlo teško može dogoditi.
Ali budući da ništa nije nemoguće u svijetu duše, hej
ljudi, pokušajmo barem, pokušajmo sve! Živimo za po-
kušaj! To je naš jedini spas. Vrlo će malo njih stići do
vrha. Velika masa bit će pobijeđena u borbi, ali pokušaj
uzdiže i pročišćuje duše i daje dostojanstvo životu čak
i onih najuništenijih. Najbezvrjedniji, najjadniji, najmuč-
niji proizvodi ovog čovječanstva, razmišljao sam, oni su
neodlučni i nemuževni dezerteri života, razočarani a
da nisu živjeli, pobijeđeni a da nisu pružili otpor. Treba
se boriti da se izađe iz zagađene i zagušljive atmosfere
kojom zrače te jadne duše, treba hrabro težiti višem
životu. Ako se već, ovako ili onako, treba pasti, neka se
barem padne svisoka.
Dok sam razmišljao, čuo sam neku poznatu prigušenu
buku kako se diže u meni. U najudaljenijim predjelima
moje duše, nepomirljiva su raspoloženja bila podigla
golemu svađu. Unutarnji glas prigovora odgovarao je
mojim mislima i nastojao ih istisnuti. A moje su misli
nastojale prekriti neukroćen glas i ugušiti ga prije negoli
se začuje. Vreva te bitke odjekivala je još jače od buke
s ulice i čitavu je moju pažnju odvlačila prema unutra.
Tanjuri, čaše, stolice, stolovi, padala je kiša. Izlozi pro-
davaonice pretvorili su se u krhotine. Struje je tajnovi-
to nestalo. Teški i divlji pucnjevi odjekivali su u tami…
Vrlo sam dobro znao što se ima dogoditi. Jedan drugi
ja, nepoželjan ali uvijek prisutan, tražio je ponovno ri-
ječ, i nikakvo unutarnje redarstvo nije bilo sposobno
udaljiti ga. Dopustio mu ja to ili ne, uvijek nalazi načina
da kaže svoje mišljenje, taj
drugi
. Njegova je tvrdogla-
vost neslomljiva, njegova izdržljivost u svađama bezgra-
nična. Bori se dok mu se ne iscrpe neprijatelji, a kad
ih vidi da bez svijesti leže na tlu, počinje govoriti kao
odsječena glava. Ta je buka potpuno suvišna, razmišljao
sam. I naredio sam da bude mir pa da se slobodno čuju
sva mišljenja.
„Daješ previše značenja ljudima“, govorio je
drugi
.
„Samo se ljudima baviš, njihovim bolima, veseljima, nji-
hovim besmislenim djelima, i obično sanjariš o njihovu
spasu. Puno vremena gubiš na te dvonošce. Nastaviš li
tako, doći ćeš u opasnost da izgubiš i sveto i božansko.“