Basic HTML Version
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
53
predijalaca sa posjeda Pokupsko za vrijeme prve ekskorporacije (1784-1793)
( Jurišić, 1992), rad Sanje Vulić,
Rumunj-
ski Hrvati u pretpreporodnom i preporodnom razdoblju
(Vulić, 1997), rad Castilie Manea-Grgin,
Hrvatska nacionalna
manjina u Rumunjskoj
, (Manea-Grgin, 2008) te rad
Hrvati u Vojvodini
čiji su autori Mario Bara i Tomislav Žigmanov
(Bara & Žigmanov, 2009). Značajni su i radovi jezikoslovaca koji dotiču pitanja jezika Hrvata u Keči (Brabec, 1971),
(Samardžija, 2004) i (Lisac, 2012). Zanimljive informacije o povijesti Hrvata koji su doselili u Banat iz Pokuplja i Tu-
ropolja kao i njihovim običajima možemo pronaći u knjizi
Boka u Banatu
, autora Ljubiše Večenskog (Večanski, 2004).
Rad Vesne Marjanović iz Beograda (Marjanović, 2008), veoma je zanimljiv jer istražuje fenomen endogamne zajed-
nice na primjeru Hrvata koji su 1801. doselili u Banat, među kojima su i Hrvati u Keči. Autorica upozorava da su
posljedice dugotrajne socijalne i kulturne zatvorenosti, posebno bračnih veza između bliskih srodnika, izražene u
promjenama fizičkog izgleda i pojavi slučajeva genetskih deformacija a česte su i pojave depresivnog stanja i sterilitet.
Posljedica endogamnosti su porodice bez potomstva ili s jednim ili najviše dva djeteta.
Ovom popisu svakako treba pridodati i memoarska sjećanja Josipa Kovačevića koji detaljno opisuje putovanje če-
tvorice članova Upravnog odbora Ogranka Seljačke sloge iz Buševca u Rumunjsku 1973. godine. Na tom putu su,
pored Josipa Kovačevića, bili još i Stjepan Robić, Josip Vinter i Ivan Kos. Tom prigodom posjetili su Hrvate u Keči,
Rekašu, Lupaku i Klokotiću. U knjizi Josipa Kovačevića,
Putopisi i razgovori
, ovo je putovanje opisano u poglavlju
Tu-
ropoljci kod Turopoljaca
(Kovačević, 2014). Boravku u Keči posvećene su samo dvije stranice dok je veći dio teksta
posvećen drugim skupinama Hrvata. Zanimljivo je da je nakon te posjete već iduće godine (1974.) uspostavljena
stalna suradnja Ogranka Seljačke sloge iz Buševca s kulturno-umjetničkim društvom iz Klokotića, mjesta u kojem
žive karaševski Hrvati a da se nikada nije pokušala suradnja ili međusobni susreti s Hrvatima u Keči čiji su predci došli
izravno iz Turopolja i Pokuplja.
102
Posebno mjesto u ovom popisu zasluženo pripada nastojanjima i radu prim. dr. Gaje pl. Pozojevića, liječniku i istak-
nutom Hrvatu iz Zrenjanina i člana Hrvatskog plemićkog zbora koji je u Radojevu 6. prosinca 2014. godine održao
zapaženo javno predavanje o Hrvatima u Banatu, a koje je obuhvatilo i pregled povijesti Hrvata u Keči (Pozojević,
2014). Ovom prigodom svakako valja spomenuti i njegove druge aktivnosti s ciljem očuvanja nacionalnog, kulturnog
i vjerskog identiteta Hrvata u Banatu. Posebno je važno istaknuti njegovo nastojanje da se javnost upozna s proble-
mom obnove i zaštite crkve sv. Urbana u Klariji (Radojevu) kojoj prijeti urušavanje.
Ovaj popis radova o Hrvatima u Keči vjerojatno nije potpun i zato se ispričavam svima onima s čijim radovima
možda nisam upoznat pa zbog toga ovdje nisu navedeni. Nadam se da ova bibliografija, unatoč možebitnim slabosti-
ma, može biti dobra početna točka i poticaj za buduća istraživanja koja će ju obogatiti i pridonijeti da se povijest i
sadašnjost Hrvata u Keči obradi cjelovitije i sveobuhvatnije.
Uzroci iseljavanja predijalaca topuske opatije
Kečanski Hrvati su jedina hrvatska skupina za koju se pouzdano zna od kuda su i kada došli u Rumunjsku. Prema
povijesnim vrelima njihov davni zavičaj je područje Pokuplja od Pokupskog na lijevoj obali Kupe, pa istočno do
Glinske Poljane i sela na desnoj obali Gline do njenog utoka u Kupu.
Na tom je području Andrija II, hrvatsko-ugarski kralj iz dinastije Arpadovića 1205. godine započeo gradnju crkve
u čast Blažene Djevice Marije, zaštitnice Ugarske i Hrvatske. Zavjetovao se da će za sretan povratak iz križarskih
ratova ovdje sagraditi crkvu. Upravu imanja koje je tada osnovao povjerio je redu cistercita
103
koji su došli iz
Francuske (Clairvaux). Ovaj vrijedni red poznat je po tome što je imao zadatak da zapuštene krajeve privede
svrsi. Cisterciti su gradili crkvu do 1282. godine. Od nje se do danas sačuvao samo gotički portal.
104
Pismenom
poveljom, Andrija II je 29. svibnja 1211. godine opatiji darovao velika imanja i posebne privilegije te sve prihode
od darovane zemlje. Pučanstvo na tim zemljama je podvrgao opatiji kao kmetove.
102 Izgleda da će se 2015. godine u vrijeme adventa dogoditi i prvi posjet Ogranka Seljačke sloge iz Buševca Hrvatima u Keči čime će se obilježiti 60-ta godišnjica povratka kečanskih Hrvata iz
logora u Baraganu. Mojim prijedlozima ljubazno i spremno se odazvao predsjednik Ogranka, gospodin Nenad Rožić koji je već obavio prve dogovore o organizaciji takva posjeta s dr. theol. don
Davorom Lucacelom, župnikom u Jimboliji i Keči. U planu je održati nekoliko koncerata i brojne susrete s Hrvatima u Keči a očekuje se domaćinstvo gradonačelnika Jimbolije, gospodina Darius
Postelnicua. Obojici dugujem veliku zahvalnost za prihvaćanje ove suradnje, a don Davoru dugujem iznimnu zahvalnost za njegovu ulogu ljubaznog i susretljivog domaćina na mojem putovanju
u Jimboliju i Keču u kolovozu ove godine. Don Davoru također pripadaju najveće zasluge i za ovaj moj tekst kao i za sva druga moja nastojanja oko Hrvata u Keči jer bez njegove susretljivosti,
beskrajnog dobročiniteljstva i širokog srca sve ove aktivnosti bile bi obavljene u puno manjem opsegu.
103 Cisterciti (lat. Ordo cisterciensis), red u Katoličkoj crkvi nastao reformom benediktinskoga reda u XI. st. Ime je dobio po samostanu Cîteauxu (Cîteaux-L’Abbaye), koji je 1098. osnovao
Robert de Molesmes. Rad prvih cistercita u srednjem vijeku bio je ispunjen teškim fizičkim poslovima na polju i u šumi. Bilo je i takvih koji su se bavili pisanjem i znanošću. Povijesne prilike u prošlim
stoljećima utjecale su na uključivanje cistercita u odgojne i pastoralne aktivnosti. Nakon osnutka cistercitske opatije u Topuskom osnovane su u Hrvatskoj i druge opatije. U Kutjevu je osnovana
1232. godine. Od nje su ostali samo podrumi koje danas koristi Kutjevačka vinarija, koja na etikete svojih vina stavlja godinu osnutka cistercitske opatije. U blizini Zagreba bio je cistercitski samo-
stan od 1257. koji se kasnije preselio na današnji Dolac. Tamo je 1315. osnovana nova cistercitska opatija. Danas je na tom mjestu crkva Sv. Marije na Dolcu. Sredinom 16. stoljeća cisterciti nestaju
iz hrvatskih krajeva, a vraćaju se ponovno nakon više od 400 godina. Od 1982. godine postoji cistercitska zajednica u Jastrebarskom. Osnovana je od cistercitske opatije Wettingen-Mehrerau iz
Bregenza (Austrija) koja je i naslovna opatija istoimene kongregacije.
104 Neki autori smatraju da je to prva gotska građevina istočno do Francuske a sigurno prva u Hrvatskoj. Crkva je bila trobrodna bazilika s dimenzijama tlocrta 55x22 metra. Ona je vršnjakinja
pariške Notre Dame, starija i veća od zagrebačke katedrale. Uz crkvu je bio i samostan (Lipovšćak, 2002).