Basic HTML Version
promocije
promocije
promocije
promocije
riječi
223
19. KVIRINOVI POETSKI
SUSRETI
KREŠIMIR BAGIĆ
PLAKETA SV. KVIRINA 2015. ZA UKUPAN DOPRINOS HRVATSKOJ POEZIJI
Obrazloženje
Povjerenstvo u sastavu Krešimir Bagić, Davor Šalat i Đurđica Vuković jednoglasno je odlučilo da se Plaketa sv. Kvirina
za ukupan prinos hrvatskome pjesništvu dodijeli osječkome autoru Delimiru Rešickom.
Delimir Rešicki
dosad je objavio sedam pjesničkih knjiga:
Gnomi
(1985),
Tišina
(1985),
Sretne ulice
(1987),
Die, die
my darling
(1990),
Knjiga o anđelima
(1997),
Ezekijeva kola
(1999) i
Aritmija
(2005). U njegovu lirskom opusu mogu-
će je naći sva važnija obilježja postmodernoga pisma osamdesetih: descentrirani subjekt, slabu misao, govor razlike,
intertekstualnu i intermedijalnu gestualnost. Delimir Rešicki prevalio je put od urotničke jezične ekskluzivnosti pre-
ko izravnoga povezivanja pjesničkog diskurza s diskurzima popularne kulture i suvremenih medija do „individualne
kronike vremena“. Kritičari su njegovu lirsku senzibilnost okarakterizirali kao „tamnu osjećajnost“ (Rem), a samoga
Rešickog kao pjesnika koji „na uvid nudi vlastitu kožu, strahove i nadanja“ (Mićanović).
Prvu dionicu njegova opusa karakteriziraju mikrotematičnost, fragmentarnost, obilje citata iz areala popularne kul-
ture, ekspresionistička metaforika i retorika subverzije. U prvijencu
Gnomi
, slijedeći potičke koncepte sedamdesetih,
Rešicki propituje jezičnu materijalnost i provodi radikalnu fragmentaciju smisla. Kao jedan od važnih mitema te knji-
ge nameće se praznina. Lirski subjekt nije siguran čak ni u to pripada li njegovu glasu tekst koji zapisuje. On se naime
pita: „zašto te pišem/ zar zato što si to veliko/ to neprisutno/ to uštavljeno/ ništa/ prazan krug“. U sljedeće tri zbirke
–
Tišina
,
Sretne ulice
i
Die, die my darling
– taj subjekt svoju egzistencijalnu i kreativnu poziciju izručuje pojmovima
tišina
i
snijeg
. Oba diskretno sugeriraju potrebu za građenjem takva svijeta u kojemu će se uvijek moći iznova poči-
njati. Taj subjekt je deteritorijaliziran. On boravi na ulici (
sretnoj ulici
), a ona ga – ujedinjujući proturječne i trenutačne
evidencije i senzacije – pretvara u slučajnog prolaznika, te i njegovo Ja postaje stjecište proturječnih verbalnih akcija
i trenutačnih prepoznavanja. Zbirka
Sretne ulice
paradigmatska je zbirka kvorumaške ideje pjesništva i vjerojatno
najutjecajnija zbirka Delimira Rešickoga. Njezino je uporišno obilježje intermedijalnost, tj. lirsko posvajanje komu-
nikacijskih kodova drugih medija i stvaralačkih praksi. Iako je u lirici tog pjesnika moguće prepoznati iskustva filma,
videospota, grafita i sl., najizrazitije je povezivanje rock-kulture i poezije. Spojivši dva tipa senzibilnosti i dva tipa izra-
žajnosti, Rešicki je rock-pjesmi podario lirsku autentičnost, a poetskom tekstu neposrednu i buntovnu ispovjednost.
Drugu dionicu Rešickijeva pjesničkog opusa čine zbirke
Knjiga o anđelima
,
Ezekijeva kola
i
Aritmija
. U njima pjesnik
osjetno ‘neutralizira’ svoje pismo razlike, i to naglašenim gestualnim prizivanjem tradicije i reaktualizacijom pojedinih
postupaka modernističke poetike. Dapače zapisuje i posve neočekivan usklik: „adio rock’n’roll“. U
Knjizi o anđelima
stvarnost, i to ratna, nezadrživo prodire u stihove, nižu se slavonski i baranjski motivi i mitemi, a tuga i osjećaj pra-
znine obuzimaju svijest lirskoga protagonista. Kritika je među inim istaknula da u toj zbirci dolazi do posvemašnjeg
„srastanja realnoga i irealnog svijeta do te mjere da stvarnost nalikuje nekomu najčešće mračnomu snu, a da san
ostavlja jezivo stvaran dojam“ (Šalat). U zbirci
Ezekijelova kola
naslovnim se prizivanjem biblijskoga proroka Ezekijela