Basic HTML Version
110
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
Zagreb, lipanj 2015.
Mislim da ću odustati od lova na fazane. Prestat ću se kladiti na umorne konje i početi skupljati slike mrtve
prirode. Skuhat ću čaj od kamilice koji će mi barem nakratko umiriti živce. Potom ću spakirati svoje stvari i otići
na pašnjak, priključiti se stadu ovaca i blejati u horu. Shvatio sam napokon da ću jednom nestati, ali to mi nije ni
najmanje važno.
Samo me muči što se pjesma neće čuti od upornog glasanja fazana.
Rijetki
Prešavši polovicu svog životnog vijeka, osvrnuo sam se i ugledao Lota, njegovu ženu i dvije kćeri. Anđeli su se
skrštenih krila odmarali uz butelje vina pa se nismo mogli osloniti na njih. Ljutito sam krenuo natrag, glasno
dobacujući: - Dovraga, možda sam ipak nešto propustio, idem sve iznova preorati! Ali ovaj ću put biti još žešći!
Vratio bih se, ali su me spriječile Lotove kćeri. Rekle su mi da je iza svakog brežuljka nova oranica. A one su, kako
su rekle, tu da mi prave društvo. Jer nakon svega, ipak moram biti sretan: - Rijetki su oni koji pred zimu još nose
majice kratkih rukava.
Pogreška
Neđo je moj dobar prijatelj. Iako je govno od čovjeka, razumije se u vremensku prognozu i apstraktnu umjetnost.
Tumači snove. Ima pokeraško lice. Kupio je nekoliko fakultetskih diploma, vozačku dozvolu, časnički čin i dobro
plaćeni posao u državnoj firmi. Političku korektnost dosljedno mijenja pred svake parlamentarne izbore. Uvijek
časti kad se kune u vlastito poštenje.
Neđo je, ponavljam, moj dobar prijatelj. Jer, da njega nema, mislio bih da živim u normalnoj državi.
A to bi mi bila nepremostiva pogreška.
Ponedjeljak
U zadnje vrijeme razmišljam da doživim duboku starost. Učlanit ću se u neku vjersku zajednicu i tako se riješiti
svih poroka. Biti ću vjeran samo jednoj ženi. Prestat ću piti, pušiti, psovati i kockati. Neću jesti meso. Pronaći ću
pošteni posao. Izbjegavati loše društvo. Počet ću volontirati. Meditirati. Brati gljive. Ići na godišnje sistematske
preglede. Živjeti uzorno. Hoću, kunem se, hoću!
I to od ponedjeljka... ali ne ovog, niti od onog sljedećeg.
Kad napunim devedeset i devet, odlučit ću se sigurno. Ali garant će to biti - ponedjeljak.
Savršenstvo
Sve žene koje su me imale, bile su lijepe, inteligentne, poštene i s ukusom jagode i čokolade. Neke su mirisale
na moj omiljeni burbon, a neke na skupe cigare. One koje su me odbile bile su lezbijke, jeftine kurve ili vještice.
Moram se već jednom pomiriti sa činjenicom da svijet nije savršen. Jebiga, čini mi se da ću večeras opet leći sam!
Dan mrtvih
Dan mrtvih opet je došao. Zašto baš svake godine u isto vrijeme? Na šanku gori svijeća za nedavno preminulog
pijanca. I ja ljubomorno zurim u nju. Neobrijani konobar mrmlja neku pjesmicu. Pivo je poprimilo mrtvačku boju.
Groblja se pune živim ljudima, mada je mnogima mjesto da ostanu tamo čekati. Dan mrtvih gori na mjestu pored
mene. U svijeći za palog cugera. Ljudi se vraćaju s praznim vrećicama i govore o besmislenoj prolaznosti. Pivo je u
mom želucu postalo živo. Ja se veselim Danu mrtvih. Još jednoga sam zauvijek odjebao.