stihovnicasiska
stihovnicasiska
stihovnicasiska
riječi
261
Marija Dejanović
***
Kao Janus s dva lica
odmiče se Sunce od tla
da bi okončalo igru Mjeseca
kojem je maločas bilo
ustupilo nebo
Velika kugla se polako kotrlja
Bijela kuglica pomirljivo odlazi
jer zna da bi uskoro
postala nevidljiva
Vratit će se
nakon sutra
Neprekidna je ta njihova igra
Sunca – zlatnog tigra
i nebeskog malog
srebrnog miša
Sunčeva djeca ne mare za
tajnovitu loptu što tinja s visina
i kad dođe njenih pet minuta
pogase svoja tijela
Ipak se Mjesec
uvijek iznova penje
na prašnjavu binu praznog teatra
(a prašina su zvijezde)
i prostire zemljom bijele poglede