Basic HTML Version
248
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
ZAGREBAČKA KIŠA
Danas ću uzeti kišobran.
Želim glagoljiti o svojoj ćudi u plavetnoj kiši.
Želim zvučiti od topota ženskih potpetica po Ilici.
Želim živog stvora radosti.
Želim kod
Cahuna
pokriti svoje sljepoočnice
jednim finim šeširom.
Želim ohladiti dušu proljetnim pljuskom.
Želim miris iskre električnih tramvaja.
Iz Manduševca klokoće voda.
Neka žena poput ikone prilazi mom šeširu.
Interesira je radost mog bitka,
a ja joj kažem: „Ovo vam je od zagrebačke kiše!“
PROJEKCIJA
Izvući će čitave pasuse
de rerum natura
proročki izabrati animozitet,
neće pustiti
Varona
da moralizira
bizarno i lakrdijaški
možda zaigra
Gaditanac Balbo
kao nekad u rimskome
mimu
.
Nije jednostavno gledati
ljudske pohlepe i projekcije sužnja
prepjevane kroz heksametre;
gledajući sebe
vidjeti čin nerazboritih grimasa
koje su meta prepričavanja
u predvorju gdje je život
mim
.
Treba stilizirati
kako čast ne bi postala gaženje,
kruto i tvrdo usamljeništvo,
kada poželiš podijeliti s nekim
projekciju zajedništva