Basic HTML Version
52
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
sina razmetnoga Matoš je nazvao Plač prvi. Tekstovi
suobjavljivanipodnaslovomImaginarnoputovanjeili
novi furtimaš uZagrebu, ali je zatim, u autorovoj pre-
radi, ciklus u knjizi Vidici i putovi (1907.) dobio novi
naslov: Kod kuće. Druga tri plača dijelom su locirana
ponovouZagreb,alivodečitateljaiuokolicu:Turopolje
i Zagorje.
MatoševiopisiZagrebaihrvatskihkrajeva,kao
ipariški, odišusnažnimflanerizmom.Ulica, trg, pasaž,
kavana, Strossmayerovo šetalište ovdje su u središtu
flanerovepozornosti,štojevidljivousljedećemprimje-
ru.IzlaskomizzgradezagrebačkogaGlavnogakolodvo-
ra pred Matošem je izronio velebni Zagreb, „glavni
gradbezdržave iprijestolnicabezprijestolja, ljepšiod
Pariza i jadniji od slobodnog švajcarskog sela, rodni
grad Kvaternikov, dragi i prokleti naš Zagreb, ljubljen
tolikommržnjom i mržen tolikom ljubavlju!“ (Matoš
1990:32-3).Matošnakondesetgodinaodsutstvabiva
iznenađen promjenama umetropoli:
„… Izišavši iz glavne stanice na trg, nemogah
ga poznati: na vrtovima i poljima gdje je sa mnom
rastao pasulj, kupus, krumpir i kukuruz, gdje se igras-
mo ‘šintera’, špekula — o silnim ‘luknjicama’ da i ne
besjedim! — izrasle palače elegantne kao u Nizzi i
Ženevi.Malopovršna,štukaturskainesolidnakultura,
ali ipak—kultura!Toseosjeća,došavši saBalkana!Već
naJelačićevomtrgubijahrazočaran.Svetuđegospod-
stvo, dok jeHrvat tek vojnik, svećenik, činovnik ili sel-
jak: sluga božji ili ljudski —sluga, sluga! Zato i čujem
sasvihstranapozdrav:—Sluga!Servus!Sluganajpon-
izniji!HvaljenIsus!(…)Odmorivšiseupouzdanojkući,
lutahvečerom, noću i zoromgradom i okolicom. Sve,
sve me zanimaše. Promatrah grad u čaroliji planeta,
fantastičnihoblakaizvijezda,upoezijipolumrakakao
dragogmrtvacakojegasevaljajošnagledatiidonesv-
jesticedisatiglavoboljnimirisnjegovognačetogcvijeća
i načetih voštanica (Matoš 1990: 32-33).
NoćnomliričnomvedutomzavršavaMatošev
temeljni vedutni niz plača prvog. Slijedi zatim jedna
situacija„naZrinjskomtrgu“, još jedna„predgostioni-
comKola,obasjanommuzikom, žamoromi svjetlom“
sčovjekomkojijesjeo„naograduodkazališnogulaza“
(gostionica s glazbom nalazila se na Mažuranićevu
trgu), zatim locus basneo krijesnici, pričaneuz pivou
„hladovitoj bašti pod brijegom“, i otužni finale„u kaf-
aniUmjetničkogpaviljona“.Sviovilocusinisuvišeuza-
jamnopovezani,funkcionalnisuuodnosunasituacije,
patekupotpunjujuvedutninizčvrstogaMatoševaitin-
erara (Flaker 1999: 182).
Oksimoronski iskazoZagrebukaogradu„ljub-
ljenu tolikom mržnjom i mrženu tolikom ljubavlju“,
bitnoodređujestil tekstakoji,kakotvrdiFlaker,počiva
nakontrastuputopisnogaigroteskno-satiričkogastila,
pri čemužanrnemožemoodreditipojmomputopisa
kakavseredovnotemeljinaupoznavanjunepoznatoga,
negojeriječofeljtonu.Tekstimasvojurealnumotivaci-
ju:autornakondesetgodinaizbivanja,dolazećivlakom
izBeograda,kriomiceposjećujesvojGradiprepoznaje
ga, pa se njegovo viđenje, nakon razgovora s policij-
skimagentom,počevšiodpristupaGradu„izprirode“,
viđenom iz vlaka s brzomsmjenomobjekata („polja“
—Zagrebačkagora—Medvedgrad, izdaljine,Savska
cesta —Grič, u približavanju) ne traži opisa, nego se
svodi na kratku, ali impresivnu karakterizaciju. Novo
viđenjeizazvanojevidljivimmijenama—potvrdnimna
„trguispredglavnogkolodvorainiječnim—Bolleove
katedrale koja traži tek ironičnu opasku (ibidem).
Matošseugradzakojimje,kakopišeufeljtonu
ZagrebiZagrebi,čeznuo„kaoHrvatzaHrvatskom,kao
vojnikzacivilom,kaouznikzaslobodom“konačnovra-
tio 1908. (1973, V: 175). Obogaćen iznimnim iskust-
vomivelikimartističkimkapitalom,pravimrudnikom
iz kojega će do kraja života crpsti kreativnu energiju,
Matoš jedoniosa sobomudomovinuspleenParizau
svoj njegovoj raskoši, nova estetska iskustva iz cen-
traeuropskogmoderniteta,ali iflaneraiflaniranjekao
tipičneproizvodepariškeurbanemitologije (Nemec,
2010: 92).
Vrativši se u Hrvatsku, Matoš je nastavio neu-
mornoflanirati, zajednosazagrebačkomknjiževnom
boemom, ali i brojnim studentima, koji su, s obzirom
da imnijebilodopuštenozalazitiukavane,bili istinski
zagrebačkiflaneri.ProvincijalniZagrebmeđutim,„glav-
nigradzemljiceŠtreberije“,„ljepši odPariza i jadniji od
slobodnogšvajcarskogsela“,zaknjiževnikapristiglogs
vrelaeuropskekulturezatuaktivnostnudiojeskromne
mogućnosti.Matošćestogaopisatizagrebačkispleen:
„NakonPariza,painakonŽeneveiBeogradaje
Zagrebprovincija i jošneštogore! Živjeti sedanaselu
ili u velegradu. Zagreb je i velegrad i selo. Zagreb nije
selo, anijeni velegrad, pa je zbog toga takodosadan,
te se tu ljudi iz dugočasice čak ubijaju. Taediumvitae,
moerorZagrabiensis,spleenzagrebački,naročitokad
zaintače vječna ta zvona, kad dosade i novine u kaf-
ani, pa se bulji na ulicu u kišu i u ista poznata lica na
kojimačitašvječnojednoteistosprekrasnomnadom
da ćeš se i na Mirogoju u njihovomdruštvu jamačno
dosađivati“ (Matoš, 1973, V: 175).