Basic HTML Version
40
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
Matko Sršen
MRVICA S
KOMEDIOGRAFOVA
STOLA
SPUŽI OD GRADA
(
basna
)
Imena koja ulaze:
Gospođa DŽIVO FRANA de GONDOLA, spužica vinogradarka
Dum MARIN DARSA, spuž volak
Gospođa DŽIVO: Adio vam…
DUM MARIN: E, adio, adio gospođa… Gospođa?
Gospođa DŽIVO: Ajte, jadan, Dum Marine, što se pravite da me ne poznavate?
DUM MARIN: A, ne, ne! Ne pravin se… ma ke! Ma isto mi se para kako da san vas već neđe vidijo!?
Gospođa DŽIVO: Ja san… gospođa Dživo Frana de Gondola, spužica vinogradarka!
DUM MARIN: Po misu Božju,
per Dio
! Jeste li vi, gospođa… Da nijeste vi bili oni… oni famozi poeta
dubrovački, Dživo Frana Gundulić!?
Gospođa DŽIVO:
I bila san…
i jesan! Apunto on!
DUN MARIN: Ma kako, umijete li mi rijet? Famozi poeta dubrovački… pa spužica vinogradarka!?
Gospođa DŽIVO: Nemoj mi tu fengat, Dum Marine, ko da ne znaš! Istom kako umremo i arivamo odika, u
Purgatorijo, mi, poete od Grada, diventamo spuži. A kako su spuži dvospolci, onda, naturalo, i spužice! Ja sam, per
ezempijo, gospođa Dživo, spužica, ma san, na priliku, i gospar Dživo, spuž…
DUM MARIN: Ne bljudite, gospođa, ne bacilajte! Ako prem ste i muško i žensko, ondar ste žensko…
Gospođa DŽIVO: A što si ti? Koji si ti da se meni, jednoj spužici vlastelinki imaš korađa rugat?! Marin Držić,
bofun! Komediograf! A kad su te ono skartali u Bnecijeh, perke si hotijo izdat Repupliku, pa kad si arivo odika, u
što si se učinijo?
DUM MARIN: Ja san bio muško i ostajen muško zavazda! I ja, Marin Držić, kako spuž-volak, govorin van,
gospođa: mi smo, morski spuži, spolno opredijeljeni…
Gospođa DŽIVO: Ma jes, malo sutra!
DUM MARIN: Oćete li, gospođa Dživo, da
skinen kućicu i da van ga ukažen?
Gospođa DŽIVO: Budite skladni, što
van
dohodi na pamet! I joštera jedan pop!
Vi ste, jacu, išempijali! Činjet kalavat gaće ovako javno, in publiko! Nije vas sram? Aaaaa… Ma isto, koliki je
u vas ovi vrag?! Ajdete, vivo, vivo!
DUM MARIN: Ma, gospođa Dživo, prostite! Hotio san van ga samo ukazat…
Gospođa DŽIVO: Sad, đa, ka smo se već inkontrali, homo zajedno učinjet ovo kvarat puta do grada, pa
možemo, neđe zbande, i počićinut…