Basic HTML Version
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
riječi
25
Neki naši novi držićolozi osporavaju vašu rekonstrukciju Pometa.
_ Svojski se trude osporiti ne samo rekonstrukciju
Pometa
nego i sve što sam ikada napisao u vezi s Držićem.
Pritom se služe podvalama i falsifikatima, zaodjenutim u tobože znanstveničko ruho citata, bibliografija, izvora litera-
ture ili indeksa imena, što me doista zabavlja. Jedna mlađa književna znanstvenica, na primjer, svoj šesnaest stranica
dug prikaz svega što sam u vezi s Držićem radio, započinje tvrdnjom: „Njegova režija Držićeva dramskog djela
Pri-
povijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona,
koje je izvedeno 1983. na Dubrovačkim ljetnim igrama,
doživjela je scenski neuspjeh.“ Vrlo zanimljivo! Mlada doktorica znanosti, koja je u vrijeme kad sam radio Držićevu
Venere
bila valjda tek prohodala, gotovo trideset godina potom, obavještava me kako je ta moja predstava, za koju sam
oduvijek mislio da je bila u najmanju ruku uspješna, zapravo
doživjela scenski neuspjeh.
To je bila zanimljiva i dobra predstava, bolja od mnogih hvaljenih.
_ Kako je u znanosti i red, mlada doktorica za tu svoju tvrdnju u fusnoti navodi izvore, a to je prikaz predstave
iz pera jednog danas uglednog držićologa, napisan neposredno nakon premijere. Doktorica, razumije se, zna da čitalac
neće provjeravati izvor i da će joj vjerovati na riječ. Također zna da ugledni držićolog u prikazu moje predstave na koji
se poziva, nije izrekao nijedne negativne rečenice, dapače – sve suprotno. Ona isto tako zna, i u tome leži
kvaka
– da
je isti taj ugledni držićolog ponešto revidirao svoj pozitivni prikaz, ali dvadeset i pet godina poslije onoga na koji se
ona poziva – što dakako nema veze s mojom davnašnjom nedužnom predstavom, nego
s Pometom
i drugim mojim
radovima o Držiću. Meni je kao redatelju, naravno, veoma drago kad nakon četvrt stoljeća još pišu o toj mojoj predstavi
pa makar naknadno tvrdili kako je doživjela scenski neuspjeh.
Koliko se sjećam, to nikako nije bio neuspjeh.
_ A ima i onih koji nakon dvadeset i pet godina još pišu o njoj – prikazujući je – čini mi se – u drugačijem svjetlu
od mlade doktorice. Tako Hrvoje Ivanković u svojoj sintezi o
Dubrovačkim ljetnim igrama
(Leksikon Marina Držića,
2009.) bilježi: „Jedini pokušaj otvaranja novog poglavlja revitalizacije i interpretacije Držićeva djela dogodio se (…) kroz
prvu novovjeku izvedbu drame
Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena
(…)
koju je, zajedno s utjelovljenom buntovničkom figurom M. Držića, redatelj Matko Sršen upisao u složeni dramaturški
kontekst, razapet između sadašnjosti (javni generalni pokus i ceremonija otvaranja DLJI) i prošlosti (pir Vlaha Držića,
na kojem je ta
pripovijes u komediju stavljena
prvi put izvedena).“
Čini se da je pisanje o Držiću u nas rezervirano samo za neke koji se unatoč novim spoznajama iz bio-
grafije nisu pomakli od Držićevih tzv. urotničkih pisama?
_ To neka procjenjuju zainteresirani čitaoci. Ja mislim da svatko danas može pisati što hoće, ali iz prethodnog
odgovora dade se već zaključiti da samo neki sebi prisvajaju monopol na ocjenjivanje onog što se u toj oblasti piše.
O
Leksikonu Marina Držića,
koji je prije nekoliko godina izdao Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pisali
ste kao o promašaju. Zašto je promašaj?
_ Zato što u tom Leksikonu čak ima više krivih držićoloških spoznaja, podmetanja i falsifikata, negoli u netom
spomenutom radu one mlade doktorice književnosti. Kritički prikaz tog
Leksikona
završio sam pozivom: „Na kraju
treba reći – ma koliko to oštro zvučalo – kako bi izdavač najbolje učinio kad bi
Leksikon Marina Držića
povukao iz pro-
daje, inače preuzima na sebe golemu odgovornost širenja leksikografskih dezinformacija na buduće naraštaje.“ Koliko
vidim nakon tri godine, oni u Leksu preuzeli su mirne duše tu odgovornost. A jubilarni držićolozi, koji su uređivali taj
Leksikon,
potrudili su se da ga dobro reklamiraju, kao što se to u Hrvatskoj već radi sa svim proizvodima književnosti
u svjetlu poretka.
Vaš kritički osvrt ostao je bez odgovora kreatora
Leksikona
. Znači li to da ste u pravu?
_ Područje držićologije, kao ni bilo koje drugo područje znanosti, nije oblast u kojoj je važno biti pobjednikom u
raspravi. Na primjer, držićološke spoznaje Slobodana P. Novaka, idejnog pokretača
Leksikona Marina Držića,
uglavnom
su oprečne mojima, ali su u pravilu sjajno argumentirane i ne bez osnove, što i ja držim za svoje. Bilo bi jako zanimljivo
kad bismo jedamput zajedno napisali knjigu o Držiću u obliku dijaloga sučeljenih teza. Žao mi je što Novak u realizaciji
Leksikona
nije sudjelovao s više priloga. Onda bi i moje kritičke primjedbe imale kvalitetnijeg adresata. A ne da mi naši
jubilarni, leksikonski držićolozi, umjesto odgovora šalju neke mlade znanstvenice da, poput lovaca na ljudske glave na
Divljem zapadu, iza ugla pucaju na moje nedužne predstave.
Zanimljivo je i da je o vašoj poeziji ne baš pohvalno pisao Zvonimir Mrkonjić, a onda vas je usvrstio u
svoju antologiju. Nešto tu ne štima, kriteriji kritičara ili antologičara?
_ To biste morali pitati njega. Koliko se sjećam, nije u tom prikazu bilo nikakva nepoštenja ni zlobe. Mrkonjić
je napisao ono što je o tim mojim pjesmama mislio. Ako ga knjiga
Edip multiplex
nije silno oduševila, zašto bih se ja
durio? Nije oduševila ni moju djecu pa ih ja jednako volim.