Basic HTML Version
152
riječi
baština
baština
baština
baština
baština
baština
Sudbina Zbirke „Kraker“
Kada sam se prvi put susrela sa gospodinom Krak-
erom u njegovom studiju, nisam znala otkuda bih krenula
s pitanjima. Naime, njegov je dom sam za sebe muzej sta-
rina, antiknog namještaja i vitrina prepunih sitnih dekora-
tivnih predmeta i umjetnina, zidova prekrivenih starinskim
tapetama na kojima se ističu slike i reprodukcije u teškim
drvenim okvirima, porculanskim kaminima s prelijepim
dekorativnim intarzijama, a svuda uokolo pažnju privlače
stari primjerci fonografa koji su zbog svojeg posebno lij-
epo izrađenog kućišta i veličine trube postali sastavni dio
životnog prostora obitelji Kraker, izdvojeni od ostalog post-
ava zbirke koja je smještena u neprikladno malen i vlažan
prostor kućnoga podruma. Zbirka je smještena po cijeloj
kući jer za nju naprosto nema dovoljno mjesta. Još 1990.
godine, prilikom javnog izlaganja Zbirke u Muzeju grada
Siska, pokazalo se da je potrebno još najmanje oko 150
kvadrata prostora za smještaj cjeloukupne zbirke. No, to
je bilo pred više od 20 godina, a Zbirka je otada još rasla.
Unatoč mnogim pokušajima i idejama za njeno udomlja-
vanje i postavljanje u stalni postav, Zbirka još uvijek nije
napustila podrum Krakerovih. U međuvremenu su se javili
zainteresirani kupci iz inozemstva koji su bili spremni plati-
ti koliko god vlasnik traži za Zbirku, ali uvijek se ispriječilo
glavno pitanje: kako procijeniti cjeloživotnu ljubav, kako
staviti na bubanj vlastito predanje? I tako Sisak za sada,
u vrijeme koje kao da rastjerava sve što vrijedi i zatomlju-
je ono što vrijedi a rastjerat se ne da, ipak nije ostao bez
ove dragocjene Zbirke čiji se vlasnik nepokolebljivo drži
uvjerenja da će grad kad-tad, ipak prepoznati vrijednost
koja zahvaljujući njemu odolijeva više od stoljeća svim
mogućim krizama. Mnogi muzeji u svijetu i u nas nas-
tali su zahvaljujući upravo privatnim zbirkama, kao što je
Zbirka „Kraker“. Da bi bilo moguće posegnuti u Europske
fondove namijenjene upravo ovakvim raritetnim i vrijed-
nim zbirkama, potrebno je prvo Zbirku detaljno popisati i
registrirati pri Ministarstvu kulture RH kao kulturno dobro.
Na tom značajnom zadatku upravo trenutno radi Muzej
grada Siska. Također, u tijeku je i potraga za pravim domom
Zbirke „Kraker“, velikim prostorom u kojem bi bilo moguće
smjestiti kako samu Zbirku, tako i njezinog vlasnika koji
je održava živom i svakodnevno radi na zadatku čuvara
zvuka za buduće generacije. Naime, ova je zbirka posebna
upravo zbog mogućnosti prezentacije, dok bi u muzeju
to bila
mrtva zbirka
. Upravo je zato i sam Kraker u potrazi
za nasljednikom njegova znanja, osobom koju bi naučio
tajne oživljavanja, održavanja i pohranjivanja starih uređaja
i nosača zvuka. Ovakve zbirke su vrlo rijetke. Koliko nam je
poznato, postoje najviše tri u Australiji i možda još toliko u
Europi, a najbogatije zbirke koje nalazimo u Americi sadrže
uređaje koji uopće nisu u funkciji. Time je Krakerova zbirka
još iznimnija. Naravno, svaka je od tih nekoliko sadržajno
jedinstvena i time na svoj način dragocjena.
Do sada je Zbirka „Kraker“ izlagana u Narodnoj
knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac u Sisku (1976.) i u
Muzeju grada Siska (1990.) te na skupnim izložbama u
Zagrebu
Fonografija u Hrvatskoj 1927.-1997.
(1997.) i
60
godina radija i 30 godina televizije Zagreb
(1986.), kada
je najviše odjeknula informacija o postojanju i vrijednosti
ove zbirke. Govoreći o svojoj bliskoj suradnji s Tehničkim
muzejom Zagreb, organizatorom ovih skupnih izložbi,
Kraker se opet vraća u našu povijest glazbe, objašnjavajući
zašto se 1927. godina smatra početkom naše diskografije.
Te je godine u Zagrebu počela raditi tvornica gramofona i
gramofonskih ploča Edison-Bell-Penkala, kao podružnica
poznate firme Edison–Bell u kojoj je dionice imao i naš Pen-
kala. Međutim, mnoge svjetske tvornice dolazile su u naše
krajeve i vršile snimanja naših zborova i pjevača puno prije
početka domaće diskografije. Kao dokaz tomu, Kraker u
svojoj bogatoj kolekciji pronalazi snimke iz samih početaka
20. stoljeća.
Dom obitelji Kraker, autor fotografija. M. Arbutina