Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
95
KROV
Pod njim započinje svakidašnji mi put,
Kao da su mi misli nad slovom još sabrane.
Penjem se sve do posljednjega kata –
Skrovitog tu nema – vidik na sve strane.
Kad pokrenu se mračna dizala,
Zaškripi, zacvili od mukla potresa,
Stižu gosti od kojih se zalud,
Snu pod uzglavlje, skriva adresa.
Čađavim zadahom provaljuje tama
Kroz ogoljena rebra krova nebesa se sele
Zasipa jalovog željeza teški krš
Po žbuci raspukle zvijezde posivjele
LJUDOŽDERSKI PUČKI NAPJEVI
Jest, bilo je mesa za tu kanibalsku gozbu obilatu,
Tek, moljakali su druga Slobu da donese, još, i salatu.
Jest, bilo je toga, ne, baš rujna vina
I na krvavoj pijaci, ne samo nadomak Knina.
Jest, to je ta, ne avaj, pričesna hostija.
I to je taj, ne, avaj, pričesni putir.
Za sotonski,i za satanski, crnomisnički pir.
CORPUS DELICTI
Taj čovjek, ni s mjeseca, ni do mjeseca.
Alea iacta est!
I ta kocka je koska –
I oglodana, i zakopana, i otkopana!
Ne do mjeseca, tek u raskomadanu mesu,
Jezivo jasno za glasnika kasnog –
Ta promrzla, pocrnjela kruna od pet prstiju,
Taj oskvrnuti ili oskrnavljeni corpus delicti.