Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
57
PRILOG ZA POVIJEST HRVATSKE
KNJIŽEVNOSTI
sve je kao 1912. kad je
ernst ludwig kirchner
kubne prostore razbijao
emocionalnom bombom,
crnim šiljastim figurama
nagovještavao skoro raspadanje,
a isprekidanim rečenicama kad su
pjesnici nešto sigurno zborili.
poneki je hrvat tada pjevao
o dafne,
poneki nespretno slagao mlake
heksametre,
neki su, opet, meketavo veličali
snagu naroda.
možda su bila dvojica, možda jedan,
a možda i on tek onaj što će
zapravo doći.
mislim, možda nikoga nije bilo
da shvati sve to i priprostim,
ali svojim, rečenicama nešto kaže.
negdje se osjećao miris kiselog vina,
vodoskoci su na zrinjevcu tiho rumorili,
a ljudi hodali kao ovce
i somnambulno se pozdravljali.
na kirchnerovoj slici žene
hodaju u crnom.
na mirogoju žene hodaju u crnom
i crni šeširi mirišu na “coty”.
to je ono osjećanje koje nitko ovdje
nije uhvatio u pravi čas
i nije ga izrekao s nekoliko tako
prostih rečenica.
kad grcaš, ne vodiš računa
o interpunkciji.
i riječi se onda rune
i klisko padaju.
i to je onda dobro.